Page 70 - Rijeci_3_2012_za_web

Basic HTML Version

poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
riječi
..
65
kamo idemo
koliko bi daleko morao natrag otići
da budeš onkraj početka ničega
i koliko bi ti dugo trebalo da se vratiš
s grudom zemlje i šakom sjemena
da ga posadiš i život nanovo nikne:
Sjedim pored tvojeg kreveta dok spavaš,
pričam ti priče što niotkud dolaze
i nikamo ne idu, premda mi pomažu
da razbor ne izgubim kad nikoga nema
blizu da me budnim održava kad večer dođe.
Ne mogu vidjeti kamo si večeras
otišao, a sutra neću biti voljan pitati,
znadući kako ne volim da me se podsjeća
na grobove koje treba posjetiti
kad u humke samo bez riječi zurim.
Prsti se tvoji trzaju kao da hoće pokazati
u nekom smjeru i ja dodirujem vršak
tvojeg kažiprsta svojim priječim mu
uvis se dići, u strahu cijelo će se tvoje biće
uzdići i s praznim me prostorom ostaviti.
Pokrov su ti dahu dva teška popluna,
što me tjera zrcalo pred tebe staviti,
hoteći biti siguran još tu si, i kad pogledam
napuknuto staklo lik mi se tvoj smiješi,
premda su tvoje šake sad čvrsto stisnute.
o pijetlovima, seksu i prividnostima
Jednog kišnog maglovitog poslijepodneva, veli
on dok stojim kod njegovog kreveta, u ruci mi
žlica i tanjur pileće juhe što i samrtnike
u život vraća, komadi mesa s kostima, želudac,
srce, jetra, sve to sam unutra strpao u nadi
kako će mu pomoći snagu opet zadobiti,
Majka se vratila noseći pijetla
Ispod kaputa, mršavu pticu podlih očiju
No blistava crnog i crvenog perja.
Nitko u susjedstvu nije imao takvu pticu
U te dane poslije rata, niti smo mi
Imali novaca da si takvo što priuštimo.
Držala ga je u kuhinji, ratnog zatvorenika,
Takoreći, i ja sam došao do jedinog zaključka,
Ukrala ga je tijekom jednog od svojih izleta
Kako je ona zvala odlaske u zaselke
Preko rijeke u potrazi za zbiljskom hranom.
Pijetao je uskoro ojačao i narastao,
Pa mu je podrezala krila kako ne bi skakao
Na stolice i komodu u kojoj smo držali ugljen,
Premda me je njegovo apsurdno skakutanje
Amo-tamo u ludilo tjeralo a i majčina opaska
Kad god bi raširio svoja beskorisna krila
Izvio vrat i zakukurikao: Nije to sunce
Što se diže, ali ja dobro znadem što je.
Pojeo sam tog pijetla, perje i sve ostalo,