Basic HTML Version
2
riječi
uskličnik
uskličnik
uskličnik
uskličnik
uskličnik
Iz citiranog Krestićevog teksta jasno i nedvosmis-
leno proizlazi što je
Načertanije
, za što se zalaže i što
mu je cilj. Stavovi i ideje iz
Načertanija
predstavljale su
lajtmotiv, polaznu osnovu i samu bit svih velikosrpskih
planova, programa i akcija tijekom više od 160 godina
srpske borbe za Veliku Srbiju.
Kada je promoviran Memorandum SANU-a,
nakon čega je Srbija krenula u pohod za konačno formi-
ranje srpske države, koja bi obuhvaćala sve teritorije na
kojima žive Srbi, i tako dovela do raspada Jugoslavije koji
je prouzročio ratove i smrt 200.000 ljudi, srpski političari,
historičari i publicisti tvrdili su da
Načertanije
nije pisao
Garašanin i da se radilo o tajnom spisu koji nije nikada
primjenjivan.
Garašanin falsificira Zacha i prvi pogrom
muslimana
Samu svrhu
Načertanija
i suštinska pitanja u
njemu osmislio je, formulirao i napisao isključivo i jedino
samo Ilija Garašanin. Knez Adam Czartoryski, predvod-
nik poljske emigracije sa sjedištom u Parizu sastavio je
spis pod imenom
Saveti kojih treba da se drži Srbija.
Na
osnovi tog spisa njegov emisar u Srbiji u kojoj boravi
1843., Čeh František Zach
,
sastavlja
Plan slavenske poli-
tike Srbije
koji je tražio Garašanin. Međutim, ključne teze
Franje Zacha, Garašanin nije prihvatio. Nije prihvatio pri-
jedloge Czartoryskog
i Zacha da se Srbija što više odvoji
od Rusije. Svugdje gdje je Zach spominjao južnoslavenski
pisao je srpski, a gdje stoji Južni Slaveni kod Zacha u
Načertaniju
piše Srbi. Iz Zachovog spisa Garašanin pot-
puno izbacuje poglavlje
Otnošenje Srbije prema Hrvatskoj
u skladu sa svojom doktrinom da su Hrvati i muslimani
Srbi katoličke i muslimanke vjere. Dakle, Hrvati kao narod
ne postoje i nema potrebe za bilo kakvim odnosom Srbije
prema Hrvatskoj.
Nisu točne tvrdnje da se
Načertanije
nije prim-
jenjivalo u vanjskoj politici Srbije. Krajem 1844. godine
Garašanin je podnio
Načertanije
knezu Aleksandru
Karađorđeviću kao program za postizanje nacionalnih
ciljeva. Tijekom svojeg službovanja kao srpski ministar
unutarnjih poslova (1844 -1853) i kao predsjednik vlade
i ministar vanjskih poslova (1861-1867) Garašanin ga je
dosljedno koristio kao skup smjernica za akciju u nacio-
nalnoj politici.
Povjesničar David MacKenzie u knjizi
Ilija
Garašanin političar i diplomata
koju je izdala beogradska
Prosveta
1987. godine piše:
„Za Garašanina je oživljavanje tradicija
Dušanovog carstva i srpske slave bila glavna stvar.
Garašanin je smatrao da su Bosna i Hercegovina
nerazlučno srpske zemlje i ekspanziju Srbije uglavnom
je usmerio u tom pravcu. Davanje značaja Velikoj Srbiji
ogledalo se u njegovom protivljenju stvaranja posebne
bosanske dinastije koja bi mogla sprečiti ili odložiti ujedin-
jenje Bosne sa Srbijom.“
MacKenzie u svojoj knjizi objašnjava da je
Garašanin bez odlaganja počeo da provodi
Načertanije
kao svoj program korak po korak. Garašanin je stvorio
organizaciju agenata koja bi djelovala prvenstveno u
slavenskim dijelovima Turske, ali i među nekim austrijs-
kim Slavenima. Slao je agente u južnoslavenska područja
s naputcima da mu šalju izvještaje o svemu što su vidjeli
i čuli. Početkom 1846. uspostavio je bliske i tajne veze
s lokalnim vođama u nekoliko regija. U međuvremenu
u Beogradu je pod njegovim neposrednim nadzorom
stvorena centralna organizacija za propagandu. MacKen-
zie dalje navodi:
„Njegovi najvažniji saradnici na nacionalnom
polju koje je pridobijao godinama bili su Jovan Marinović,
njegov pomoćnik za vođenje propagande; A. Arsenijević-
Batalka rođeni Srbin i član Saveta; Matija Ban, bivši
franjevac iz Dubrovnika; Toma Kovačević iz Bosne; Ata-
nasije Nikolić i Antonije Orešković obojica austrijski Srbi.
Nacionalna aktivnost odvijala se strogo po pravilima
Načertanija; detaljnije i razrađenije planove zasnovane na
njemu napravili su Ban i Kovačević. Srpska vlada učinila
je sve što je bilo u njenoj moći da sakrije svoje učešće i da
za čitavu operaciju ne saznaju Turci i Austrijanci.“
Kada je 1861. godine postao predsjednik vlade za
vrijeme vladavine kneza Mihaila pročitao je
Načertanije
knezu i on ga je odobrio.
Historičar dr. Dragoslav Stranjaković u svojoj studiji
Kako je nastalo Garašaninovo Načertanije
objavljenoj 1939.
piše:
„Garašanin je sa više elana i uspeha obnovio nacio-
nalni rad kao predsednik vlade i ministar spoljnih poslova pod
knezom Mihailom (1861-1867). Kroz njegovo Načertanije se
vidi misao da je uporedo sa radom među Srbima, Hrvatima
i Bugarima za njihovo oslobođenje i ujedinjenje sa Srbijom,
potrebno na prvom mestu raditi na izgrađivanju i stvaranju
jedne jake, velike i solidne srpske države...“
U vrijeme kada je Garašanin bio predsjednik vlade
1862., izvšeno je prvo etničko čišćenjemuslimana u Srbiji.
Pod izgovorom iseljavanja Turaka iz gradova u Srbiji (koji
su Turci prije više godina napustili) izvršen je pogrom i
iseljavanje ljudi muslimanske vjere, koji nisu bili Turci, koji
su govorili srpski jezik. Primjerice, potpuno je zapaljen
grad u kojemu su nekada živjeli Turci u Užicu, a sve mus-
limansko stanovništvoje ubijeno ili protjerano. Slično je
bilo i u Šapcu, Smederevu i Soko Gradu kod Loznice. Pre-
ma tome i sam Garašanin je primjenjivao
Načertanije
, a
njegove smjernice se primjenjuju i predstavljalju putokaz
preko 160 godina u srpskoj velikodržavnoj politici sve do
današnjeg dana.
Dakle,
Načertanije
nisu pisali Czartoryski i
Zach,
ono nije bilo tajna osim za neprijatelje Turke i Austrijan-
ce, što je normalno i samo po sebi razumljivo jer nitko
neprijatelje ne upoznaje sa svojim planovima. I na kraju
pokazali smo da se
Načertanije
i te kako primjenjivalo i
provodilo. Tvrdnje srpskih historičara, intelektualaca i
akademika da
Načertanije
nije pisao Garašanin, da je ono
bilo tajna i da se nije primjenjivalo obične su floskule,
propaganda i laž.