Basic HTML Version
64
riječi
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
Mario Suško
U ponovnom
posjetu sebi
tragom priče
možebit dođe dan, jedan dobar dan,
da ponovno prođem kroz priču i vidim
jesam li još uvijek, kad se i ako se svršila,
u njoj bio, dio onoga što se usput zbilo
i učinilo da se stvari dogode kako i jesu.
izići ću van i otići do istog ugla
koji je bio u ulomku u kojem sam, pamtim,
i ja bio, premda možebit dio neke ine priče,
uspio iz nje izići vođen pukim instinktom
tog dana koji se činio prijevarno opisnim,
ništa u njemu nije bilo što je moglo promijeniti
tijek radnje, povijesti, ili se svršiti
upravo tamo, budući taj dan
nije padala kiša i krv na pločniku
bila znakom kako je poruka našla metu,
primljena prije no što je bila opažena,
nagoviještanje stvarnosti činilo obmanu,
život spašen da bude izgubljen, il život
izgubljen da bude spašen, poput gledanja
nalijevo il nadesno, kraj bez raspleta,
poput onoga dana kad sam opet na ugao
došao, stajao i čekao da mi krv
podno novog sloja cementa na pločniku,
moja krv, pokaže je li se život tu svršio
a priča nastavila, ili pak obratno.