Page 67 - Rijeci_3_2012_za_web

Basic HTML Version

62
riječi
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
oslobađaju se stilizirani oblici, katkada na rubu apstrak-
cije. Fragmentarnost objekata, koji ipak ostaju u granica-
ma prepoznatljivosti, kao i materija boje tretirane u nizu
slojeva slici daju posebnu atmosferu, odnosno prikazuju
vjerno vremenske uvjete koje okružuju naslikane vedute,
mostove, čunove na rijeci. Skicozan potez i suptilan kolo-
rit koji vrlo sramežljivo uvodi nove boje i drži se nižih
intenziteta, u sebi ima nešto od Turnerovog snolikog i
neuhvatljivog slikarstva.
Boje Strieglovih ulja najčešće ostaju u zemljanim
tonovima, a potezi koji grade odbljeske trude se biti
što neuhvatljivijima, što diskretnijima poput vizualnih
fenomena koje te slike žele prikazati. Svjestan da slika
samo odnose koje atmosferske prilike stvaraju na svi-
jetu oko nas, umjetnik ne insistira na dekorativnoj eksp-
loataciji efekta, već pokušava doseći maksimum dojma
smirenošću palete, promišljenošću poteza. Kako je o
tome napisao Tonko Maroević u povodu izložbe u Mod-
ernoj galeriji 2009: „Striegl je vrebao pogledom da uhvati
karakteristično treperenje zraka i svjetlosne mijene u kra-
joliku, te lovio okom da zadrži specifičan pokret grive i
repa, krila ili kljuna odabranoga animalnog modela . U tu
je svrhu razvio posebnu sposobnost brze reakcije, svježe
improvizacije, zgusnute koncentracije [...]“. U ovome je
odlomku Maroević dohvatio ne samo Strieglov lov na
atmosferilije, nego i izvjesnu trenutačnost kao modus
operandi ovog slikara. Iz nje proizlaze i vedute i pejzaži,
ali i njegovi akvareli u kojima motiv daje u svega neko-
liko poteza, „zgusnutom koncentracijom“ i izuzetno
izravnim govorom o njemu. Svi savski krajolici, domaće
životinje ili ljudi na kiši prisutni na radovima ovog umjet-
nika apstrahirani su, ponekada do zaista zavidne razine
jednostavnosti i pročišćenosti.
Tu dolazimo do akvarela - područja stvaralaštva
po kojemu je Striegl poznat i izvan svoga rodnog grada.
Njegovi motivi ostaju klasični, ili u smislu već spomenu-
tih lokalnih zanimljivosti, ili unutar čestih tema, poput
„slikar u ateljeu“, aktova, ili mrtvih priroda. Bogatstvo
njegova vrlo širokog, a opet preciznog, u isto vrijeme
raskošnog i ekonomičnog poteza vidljiva je od samih
gradnja kompozicije. Kada je kompozicija prisutna, dakle
kad nije riječ samo o motivu na bijeloj pozadini, ona u
akvarelu posjeduje jednaku gradnju kakvu bi imala i na
slici. Primjerice
Posavsko dvorište
, akvarel je koji prikazuje
u lijevoj zoni konja u ogradi, u desnoj štalu. Toniranje
smeđe boje sugerira različite teksture i udaljenosti, a
sav drugi kolorit prisutan je samo u tamnoplavoj mrlji
koja sugerira prolivenu vodu. Slikajući konje u trku, još
jedan od svojih omiljenih motiva, umjetnik postiže
vrlo preciznu fizionomiju životinje, odnos nanosa boje
i punoga i praznoga na papiru, od čiste akvarelističke
mrlje stvaraju veristički prizor. Njegova su polja zemljane
boje, tek tu i tamo prisutna su područja zelene što aso-
cira travu i smeđe skalirane do tamnocrvene, boje blata
i zemlje. Rode, bikovi, posavski konji („posavci“), purani,
pijetlovi, žive na Strieglovim akvarelima kao u likovno
kultiviranom dvorištu, ili na altamirskom zidu. Kao sin
mesarske obitelji Striegl je dobro proučio životinjske
anatomije, dajući ih precizno i egzaktno, ali ne deskrip-
tivno, nego samo u nekoliko poteza. Taj odnos čovjeka
sa životinjama koji spaja njihovu konzumaciju i njihovu
interpretaciju u umjetnosti je poznat još od paleolitika.
Nedavni dokumentarni film
Spilja zaboravljenih snova
Wernera Herzoga (2010.) gledatelja uz pomoć trodimen-
zionalne tehnologije, ali još više uz redateljevu naraciju
koja zvuči poput mitske priče, prenosi u to vrijeme. Iako
još nije jasno zbog čega su naši preci slikali životinje na
zidovima spilja (primjerice u knjizi
Umjetnost ledenog
doba
iz 2012. Iva Rukavina navodi mnoga tumačenja tih
crteža, od teorija šamanističkih magija preko mogućih
religijskih funkcija, praktičnih funkcija kalendara, pa do
larpurlartističkih teorija „prikaza radi prikaza“), taj poriv
likovnog prikaza živoga svijeta još je živ, preko kas-
nobaroknih slika konja (ali i drugih životinja) Georgea
Stubbsa ili romantiziranja faune u devetnaestostoljetnim
skulpturama Antoine – Louise Baryea, ili poeziji Alfreda
de Vignya. Životinja je uvijek bila ono fascinantno biće
koje je dokaz raznovrsnosti svijeta, a divljenje njegovim
različitim oblicima poticalo je različita razmišljanja (od
eshatoloških do znanstvenih) o njegovom, a s njime i
našem podrijetlu. Zato nikako ne treba reći da su snovi iz
Herzogove spilje „zaboravljeni“.
U akvarelima Slave Striegla postoje i ciklusi ljudi
na kiši koji kao obrisi prolaze papirima, gradskih ulica
rodnog mu Siska gdje se naizgled čvrste konstrukcije jed-
nostavne provincijske arhitekture rastvaraju i gube koher-
enciju u tek naznačenom osvjetljenju, kao i niz prizora
iz ateljea, prizora plesa ili glazbenika. Akvarelni pejzaži
su uglavnom horizontale, smeđi horizonti neprozirnog
neba i magle. To su prilike u kojima se u gustom i od vlage
teškom zraku vidi jasno samo objekt i područje koji su
neposredno najbliži, a sam karakter akvarelne umjetnosti
pogoduje izrazu takvog pejzaža.
Nemoguće je ne primijetiti izvjesnu picassovsku
inspiraciju djela Strieglovog opusa. Izlomljene linije i ele-
mentarnost obrisa prisutni su na nizu crteža pastelom i
kredom, ponajviše na ciklusu
Sisački boj
, gdje su prika-
zani konji čak i direktan citat onih iz
Guernice
. Također,
način na koji Striegl konstruira svoje kolaže, s naizgled
razbacanim, ali dubinski komponiranim, pravilnim plo-
hama tamnih boja podsjeća na kubističku gradnju slike.
Vrlo izražene egzistencijalne patnje prisutne
su u ciklusu
Žrtve
, nastalom nakon Drugoga svjetskog
rata, po iskustvima iz njega, ali i iz poraća, dvaju raz-
doblja kada je Striegl bio u neposrednim životnim opas-
nostima i imao prilike vidjeti različite torture.
Žrtve
su
ljudi svedeni na obrise skeleta, obješeni ili privezani na
stup, s iscerenom grimasom boli na izmučenim licima.
Izdužene poput Giacomettijevih ili Buffettovih likova,
nastalih također nakon rata
Žrtve
sugeriraju krhkost
i nemoć ljudskog bića. Uz njih stoje raspela, Piet
è
,
religijski motivi patnje, također prisutni kod Striegla,
kao neizostavni, ali diskretni akord ljudske patnje koja
supostoji na istom tlu i blatu s nijemim životinjskim
postojanjem. Mračne teme
Propast Posavine
i
Odumiranje