Basic HTML Version
60
riječi
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
Kopija kao original
Nizanje slika u vremenu pokazuje da formati, koje je Javljenski odabirao za svoje radove, uopće nisu bili mali.
Format njegovih djela zapravo je format čitavih serija slika, koje u sebi nose muzičku proporciju kao univerzalni Red. Taj
format ipak nije i ne može biti beskonačan, čak ni u virtualnom svijetu, jer ove serije djelo su čovjeka, a ne Boga, pa se
beskonačnosti mogu tek približiti. U iskazivanju težnje prema apstrakciji i čežnje za Bogom, kao da kopije – reproduk-
cije originalnih slika digitalnim putem prenesene sa svih strana svijeta u zajednički prostor – za serije Javljenskog
mogu učiniti više čak i od samih originala. „Apstraktne glave“ se putem vlastitih reprodukcija ponovno mogu okupiti
na jednom mjestu i to u prostoru virtualnog svijeta, koji njihov vremenski kontinuum ima mogućnost čak i umnožiti.
Melodija kao vremensko rasprostiranje akorda
„Svijet je sve ono što opisuju njegove ispravne verzije, a sve što o svijetu naučimo, sadržano je u njegovim
ispravnim verzijama“, kaže Goodman. Prema tome, danas živimo u verziji svijeta pogodnoj za vremensko izlaganje
„Apstraktnih glava“. Tada izložba prestaje biti izložbom, ona postaje „izvedbom“ cjelovitih serija. Smisao takve izvedbe
dijelom je sadržan u ambicioznoj, premda samoljubivoj i upitnoj Dantovoj misli: „Značenje umjetničkog djela je intele-
ktualni proizvod, koji se shvaća zahvaljujući tumačenju nekog drugoga, a ne umjetnika, a ljepota djela, ako uopće jest
ljepota, proistječe iz tog značenja.“
No bez obzira na različite interpretacije i interprete umjetnika i njihovih djela, možemo zaključiti da su
umjetničke serije Alekseja Javljenskog harmonijski niz sastavljen iz mnoštva pojedinačnih slika. Izvedene u vremen-
skom ograničenju jednog trenutka one zvuče kao akord, a činjenica da se akord nalazi i u svakom individualnom djelu
ukazuje na univerzalni Zakon koji glasi da je sve što je u velikom također i u malom. Međutim, budući da tek vremen-
sko rasprostiranje akorda stvara melodiju, za ostvarenje istinskog „muzičkog ikonostasa“ Javljenskom je doista, osim
prostora, potrebno i vrijeme. Suvremenom virtualnom metodom simulacije modela prostora-vremena, u cjelovitim
serijama Javljenskog postiže se najviši stupanj zbilje njihovog umjetničkog značenja. Zbilja ovog muzičkog ikonostasa,
iako Baudrillard tvrdi da to nije moguće, istovjetna je njegovoj istini.
LITERATURA
1. Alexej von Jawlensky,
Catalogue Raisonnée of the Oil Paintings
, Volume One 1890-1914, Sotheby’s Publica-
tions, London, 1991.
2. Alexej von Jawlensky,
Catalogue Raisonnée of the Oil Paintings
, Volume Two 1914-1933, Sotheby’s Publica-
tions, London, 1992.
3. Alexej von Jawlensky,
Catalogue Raisonnée of the Oil Paintings
, Volume Three 1934-1937, Sotheby’s Publica-
tions, London, 1993.
4. Vasilij Kandinski,
O duhovnom u umjetnosti
, u:
Duh apstrakcije
, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 1999.
5. Nelson Goodman,
Načini svjetotvorstva
, Disput, Zagreb, 2008.
6. Umberto Eco,
Otvoreno djelo,
Izdavačko preduzeće „Veselin Masleša“, Sarajevo, 1965.
7. Catherine Millet,
Suvremena umjetnost
, Biblioteka Refleksije, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 2004.
8. Boris Groys,
Učiniti stvari vidljivima
, Biblioteka Refleksije, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 2006.
9. Jean Baudrillard,
Simulacija i zbilja
, Naklada Jesenski i Turk i Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb, 2001.
10. Arthur C. Danto,
Nasilje nad ljepotom
, Biblioteka Refleksije, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 2007.