Basic HTML Version
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
riječi
59
Serijalnost kao isječak beskonačnosti
Sam Javljenski također je bio osuđen na život u dva svijeta čija se dualistička situacija očitovala u prenošenju
njegove duhovne poruke putem fizičkog tijela umjetničkog djela.
Goodman piše: „Svjetotvorstvo se uvelike, ali nipošto ne u potpunosti, sastoji od rastavljanja i sastavljanja
koji su često združeni: s jedne strane od dijeljenja cjelina na dijelove, vrsta na podvrste, od raščlambe skupova na
sastavna obilježja, od razlikovanja, a s druge strane od sastavljanja cjelina i vrsta od dijelova te članova i podrazreda,
od kombiniranja obilježja u skupove i od povezivanja.“
Javljenski je u svom umjetničkom svijetu činio upravo to: prvo je ljudsko lice podijelio na dijelove, apstrahirao
ga je raščlanivši ga na sastavna osnovna obilježja, da bi zatim takve „Apstraktne glave“ sastavio u cjelinu povezujući ih
vlastitom misli koju izgovara jezikom boja. Permutacije boja, osim što postaju obilježjem svake pojedine slike, postaju
poveznicom kojom se ona veže na prethodnu i sljedeću u nizu. Stoga bi didaktički izlagački stil, osim informacija o
umjetniku i njegovim djelima, u izlaganju Javljenskog nužno morao pomoći gledatelju da uđe u njegov vremenski
kontinuum.
Muzej u Wiesbadenu pokazuje slično htijenje kada „Meditacije“ smješta u kružnu prostoriju koja se zove „Pros-
tor Alexeja von Jawlenskog“. Taj prostor, osim što sadrži linearno napisani citat kojim Javljenski svoj umjetnički postupak
opisuje kaomeditaciju izgovorenu jezikomboja, kružnim tlocrtomnudi mogućnost ponavljanja riječi molitve te, navodeći
posjetitelja da kružnom putanjom prođe više puta, „Meditacijama“ osim prostora nastoji dati i trajanje u vremenu. U
trenutku izlaska iz kružnog tlocrta vremenski kontinuum nužno postaje vremenskim isječkom. Usprkos tome, krug je
oduvijek bio simbolom savršenstva, a kružnica, ne dajući točku ni početku niti kraju, simbolom apsolutne vremenske
beskonačnosti. Budući da se beskonačnost pokazala utočištem apstrakcije, Javljenski vlastitim serijalizmom u jednakoj
mjeri iskazuje i težnju prema apstrakciji i čežnju za Bogom. On je prema apstrakciji većim koracima koračao serijalnim
nizanjem slika u beskraj, nego što je to učinio apstrahiranjem lica „Apstraktnih glava“. Jean Baudrillard apstrakciju opisuje
pogledom u beskraj, zajedno sa svim igrama dijeljenja i umnogostručavanja predmeta u njegovim pojedinostima. Prema
takvom tumačenju, serijalnost Javljenskog isječak je beskonačnosti, put u apstrakciju umnažanjem.
Suvremena izložba u virtualnom svijetu
Neko buduće izlaganje, osim što bi moralo imati sposobnost „Apstraktne glave“ ponovno povezati u
homogenu cjelinu, istodobno bi trebalo odraziti i suvremeni kontekst, svijet u kojemu izlagačka aktivnost stječe inter-
pretativnu vrijednost. Takvim izlaganjem umjetnost Javljenskog stara gotovo sto godina ima priliku ponovno oživjeti
i aktualizirati se, jer posljednja u nizu „Apstraktnih glava“ danas je suvremena glava. Budući da je Javljenski ostvario
neraskidivu povezanost između svojih slika, misao suvremene glave odmah bi oživjela cijelu seriju. Takav prijenos misli
seriju bi obogatio novim idejama, što bi u konačnici stvorilo zajedničku misao slikara i izlagača.
Suvremena izložba, zahvaljujući jednako suvremenom virtualnom svijetu privida – koji predstavlja najvišu
razinu apstrakcije kojoj je Javljenski tako dosljedno težio – njegovu serijalnost više ne mora prikazivati u horizontal-
nom isprekidanom nizu. Tehnički svijet danas omogućuje nizanje „Apstraktnih glava“ njihovim preobražajem iz jedne
u drugu pa serijalnost Javljenskog, kompjutorskom animacijom stapanja pojedinih glava u njihovu prijelazu, konačno
može postati homogenom cjelinom unutar okvira vremenskog trajanja čitave serije.
Kružni „Prostor Alekseja von Javljenskog“ u muzeju u Wiesbadenu s izloženim „Meditacijama“ i ispisanom
njegovom misli na vrhu zida kao didaktičkim elementom;
Enfilada muzeja u Wiesbadenu, na desnom zidu „Apstraktne glave“ Javljenskog