Basic HTML Version
58
riječi
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
smislu njegovo serijsko slikarstvo, baš kao i muzika, osim prostora također zauzima i vrijeme, iako je Kandinski sma-
trao da je likovnoj umjetnosti ta mogućnost uskraćena.
Serijalnost Javljenskog i njegove permutacije boja kreću se linearno u vremenu, čime se sve više približavaju
muzičkom konceptu, stoga postaje jasno da on svoje serije, usprkos vlastitom ruskom nasljeđu, ipak nije slikao kako
bi njegove slike zauzele prostornu rešetku. Naslov „Kompozition“ („Kompozicija“) koji Javljenski koristi, usprkos tome
što Angelica Javljenski smatra da taj postupak njegovu praksu udaljava od želje za naslovljavanjem općih serija, možda
njegove serije objašnjava jasnije od bilo kojeg drugog naslova uopće. Možda se baš tim gotovo muzičkim naslovom
umjetnik poziva na vrijeme, najoriginalniji instrument vlastite umjetničke prakse, muzičku osobinu koju je Kandinski
istaknuo kao najveću suprotnost svim instrumentima koje na raspolaganju ima slikarstvo.
Različitost i komunikacija
Umjetnički postav muzeja u Wiesbadenu portrete iz ranog razdoblja Javljenskog izlaže u nizu. Očito je da
takav način izlaganja odgovara ranom razdoblju njegove umjetnosti, jer tada se umjetnik još uvijek nije previše odmak-
nuo od klasične figurativnosti. Radi se o izlaganju djela čiji je cilj bio postići razinu individualnosti istovjetnu onoj port-
retirane osobe, stoga je moguće pozvati se na misao Arthura C. Dantoa, koji kaže: „Bez potrebnih napora prihvaćamo
suprotstavljanje različitih djela u istoj galeriji, u kojoj ona, kako vole reći kustosi, mogu međusobno komunicirati.“
Za komunikaciju su različitost i individualnost nužne, jer bez njih ona gubi smisao, pretvara se u monolog pred
vlastitim odrazom u zrcalu. Nasuprot tome, „Apstraktne glave“, slike koje su izgubile svaki doticaj s individualnošću
prikazanoga lica, nemaju nikakvoga povoda za međusobno komuniciranje, u načelu one su sve iste. Kao što sâmumjet-
nik kaže, one vode razgovor same sa sobom, s božanskim u
sebi. Nastale u modelu prostora-vremena, njihov slijed post-
aje medijem za prenošenje umjetnikove poruke. Štoviše, seri-
jskim nizanjem Javljenski poruku ne prenosi isključivo unutar
izoliranog prostora vlastite serije, već čini da ona izlazi izvan
njega kako bi uspostavio odnos s gledateljem. Njegove serije
su „otvoreno djelo“, jer zadnja u nizu „Apstraktnih glava“
jest gledateljeva glava.
Gledateljeva glava, na žalost, može imati problema
s praćenjem poruke onda kada je sputana u neprekinutom
doživljaju prijelaza između kromatskih pomaka boja. Bla-
gost prijelaza nepovratno se gubi upravo u trenutcima u
kojima se za vrijeme razgledavanja nužno percipira površina
zida. Raspršenost slika po raznim kolekcijama diljem svijeta
također narušava cjelovitost serija pa i umjetnikova misao
također postaje isprekidana i nedovršena.
Suvremena umjetnička dokumentacija
Ponovnom uspostavljanju cjelovitosti serija možda bi mogla pomoći suvremena umjetnička dokumentacija,
koja prema Borisu Groysu, osim što umjetnost dokumentira, na različite načine i upućuje na nju. Javljenski je umjetnik
koji je upravo temeljitom dosljednošću dokumentiranja uspio demonstrirati cijeli proces vlastitih stvaralačkih postu-
paka. U njegovu slučaju vrijedi Groysova tvrdnja da „ni jedna od umjetničkih aktivnosti ne može biti predstavljena
ni na jedan drugi način osim umjetničkom dokumentacijom“ pa je svako oštećivanje dokumentacije Javljenskog, bilo
kakvim narušavanjem cjelovitosti slikarskih serija, zapravo uništavanje njegove umjetničke aktivnosti. Možda će upra-
vo dosljednost Javljenskog u dokumentiranju vlastite umjetnosti biti presudna za ponovno uspostavljanje cjelovite
poruke koju je upisao u svoje slikarske serije i učiniti da ona ponovno oživi.
U ovom trenutku Danto bi skrenuo pažnju na misao Heinricha Wöllflina: „Nije sve moguće u svakom vre-
menu.“ U vrijeme Javljenskog možda nije bilo moguće njegove serije izlagati cjelovito i bez prekida, međutim, Nelson
Goodman upozorava da su u različitim svjetovima moguće i različite stvari. „Uz različite svjetove idu različite istine“,
kaže on. Možda je cjelovito prenošenje poruke Javljenskog u svojoj potpunoj istinitosti moguće tek u našem suvre-
menom svijetu novih tehničkih mogućnosti.
Niz portreta Javljenskog u muzeju u Wiesbadenu