Basic HTML Version
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
riječi
55
„Meditationen“ („Meditacije“, 1934.-1937.) i kasne slike cvijeća zadnja su
velika serija koju je Javljenski naslikao.
Nepromjenjiv format slika ponovno je važnim elementom u razvoju serije. Gotovo sve
„
Meditacije“ iz 1934. i 1935.
dimenzija su oko 17 x 13 cm, a od 1936. koristi i format veličine 25 x 17 cm. Slike cvijeća istih su dimenzija kao i „Medi-
tacije“, premda također nalazimo i iznenađujuće velike formate mrtvih priroda. Njih je umjetnik slikao
za vrijeme rijetkih
dana u kojima nije patio od bolova.
Pravi opseg svake od slikarskih serija Javljenskog nije impresivan samo po broju ostvarenja koja je iza sebe ostavio.
One su značajne i stoga jer iskazuju prirodu umjetnikovog poriva za temeljitim eksperimentiranjem. No on svojom
eksperimentalnom aktivnošću nije obuhvatio široko područje, radije se usredotočio na vrlo mali broj tema koje bi onda
temeljito obradio. Nastojao je produbiti i otkriti sve mogućnosti koje se skrivaju u formalnim i kromatskim verzijama. Za
njega revolucionarna formalna inovacija nije bila toliko važna, koliko je to bila metodična dosljednost u radu kroz sve
aspekte nepromjenjive forme u unaprijed utvrđenom formatu. Serijsko slikarstvo Javljenskog doista predstavlja modernu
kreaciju u umjetnosti dvadesetog stoljeća, jer niti jedan drugi slikar prije njega nije provodio načelo serijalnosti tako
temeljito i tako opsežno.
Usprkos tome, najvažniji segment u slikarstvu Javljenskog ipak su sadržaj i poruka koje prenosi njegova umjetnost.
Vrlo osobna i intimna poruka prije svega proizlazi iz različitih načina na koje je tumačio nove teme, a glavna tema koja ga je
zaokupljala bilo je ljudsko lice koje je koris-
tio kako bi izrazio božansko u čovjeku.
Za Javljenskog je „umjetničko djelo Bog
učinjen vidljivim“. Ono što njegovim slika-
ma daje posebnost intenzivan je mistični
impuls, duhovni sjaj koji isijava iz njegovih
djela. Angelica Jawlensky u svojem eseju
„Serijsko slikarstvo Alekseja Javljenskog“
ističe: „Prilikom promatranja slika ovog
umjetnika, prilikom raspravljanja o njego-
vom umjetničkom radu, nikada se ne
smije zaboraviti na njegovu misao da je
umjetnost čežnja za Bogom.“
MUZIČKI IKONOSTAS
Slikar Aleksej Javlenski u pismu svom prijatelju Willibrordu Verkadeu tumači kako u svojem srcu osjeća kao da
postoje orgulje koje mora ozvučiti: „I priroda, koju sam ranije vidio nasuprot sebe, kao da je samo to tražila od mene.
To je bio ključ koji je otključao orgulje i učinio da zvuče.“
Serije djela koje je nazvao „Varijacije na temu krajolika“ Javljenski je jednom opisao kao „pjesme bez riječi”. Osim
što sam naziv čitave serije u sebi nosi muzičke konotacije, Angelica Jawlensky smatra da se pojedine plohe boja mogu
zamisliti kao glazbene note, koje u međusobnoj kombinaciji daju ritam, harmoniju i melodiju.
Slikajući „Varijacije“, Javljenski vlastitu praksu udaljava od klasične figurativnosti te započinje potragu za
određenim harmonijskim rješenjem. U tom procesu boje prerastaju u sredstvo kojim izražava vlastitu težnju prema
apstrakciji, stoga mu tehnika nijansiranja pomaže da ostvari novi umjetnički izraz.
Samo četiri godine prije nego što je u potrazi za zvukom Javljenski
započeo slikati „Varijacije“, ruski skladatelj Aleksandar Skrjabin započeo je
eksperiment prevođenja muzičke harmonije u strukturu boja. Tako se susrećemo
sa situacijom u kojoj muzičar Skrjabin osmišljava orgulje čija je svrha projici-
ranje svjetlosti u bojama, dok njegov suvremenik, slikar Javljenski, u isto vrijeme
tumači kako u svojem srcu osjeća kao da postoje orgulje koje mora ozvučiti.
Ta podudarnost između dvojice umjetnika pruža mogućnost da har-
monijsko rješenje, koje Javljenski ostvaruje bojama, prenesemo u Skrjabinov
spektralni sustav i muzički ga pročitamo.
Kvintni krug i optika Isaaca Newtona
Smatra se da je Skrjabin pod utjecajem sinestezije, fenomena povezivan-
ja različitih osjetila u njihovu međusobnom prožimanju, spoznao kako svaki
glazbeni tonalitet ima pripadajuću boju. Stoga je njegov sustav boja usklađen s
„MEDITACIJE“, 1934., kasno razdoblje,
16,7 x 12,8 cm, 17,6 x 13,2 cm i 18,5 x 13,5 cm
Kvintni krug