Basic HTML Version
54
riječi
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
U Zürichu je Javljenski nas-
tavio slikati „Varijacije“ i započeo
slikati dvije nove serije, „Mystische
Köpfe“ („Mistične glave“) i „Hei-
landsgesichte“ („Lica Spasitelja“),
što je umjetnikova reminiscencija
na ruske ikone. To su apstrahirana
lica poput lica anđela kojima su
istovremeno svojstvene i muške
i ženske osobine. Kompozicijska
struktura snažno je simetrična,
a prikaz lica frontalan – s očima
najčešće velikim, tamnoiscrtanima
i otvorenima. Zastupajući ljudske
osobine u potpunosti uzvišeno,
izduženo ovalno lice Krista ispun-
java čitavo platno.
Umjetnik stvara dojam kao da će se slika rasprsnuti. Gotovo sva „Lica Spasitelja“ istog su formata kao i „Varijacije“.
Javljenski je „Mistične glave“ slikao od 1917. do 1919. Serije je prekidao jednako naglo kao što je to činio i s „Varijaci-
jama“. „Lica Spasitelja“ nastavio je slikati sve do oko 1922., a neke od tih zadnjih slika u sebi nose određene naznake
slijedećih serija. „Apstraktne glave“ počeo je slikati 1918., premda niti jedna od od njih nije nositeljicom strogih
geometrijskih osobina karakterističnih za kasnije serije.
Istodobno s pokušajima Javljenskoga, različiti krugovi u Zürichu također su željno tragali za kompozicijs-
kim sustavom koji bi bio u skladu sa strukturom slike. Hans Richter je eksperimentirao
radeći na vlastitim glavama,
a škola „Laban“ je geometrijski strukturirane modele prostora-vremena razvijala u linearnim mobilnim krugovima.
Sophie Taeuber je svoja djela također stvarala isključivo od geometrijskih elemenata horizontalno-vertikalnog dizajna.
U studenom 1915. Hans Arp u predgovoru kataloga tiskanom za zajedničku izložbu Otta van Reesa, AC van Rees-
Dutilh i njega samoga piše: “Ova djela su konstrukcije izrađene od linija, površina, oblika i boja. Okrećući se daleko od
sebičnog čovjeka, ona teže pristupanju onom neizrecivom, nad-čovjeku, vječnosti.“
Ovalni oblik kojeg je Javljnski sustavno koristio
u „Varijacijama“, zajedno s aksijalnom simetrijompoja-
vljuje se i u „Licima Spasitelja“. Međutim, arhitekton-
ska priroda kompozicije koju nalazimo u „Apstrakt-
nim glavama“ novost je na njegovim slikama. Poticaj
za otkrivanje novih sustava forme vrlo vjerojatno je
pronašao upravo u ciriškim krugovima.
Redovite dimenzije formata za „Apstraktne
glave“ iznose oko 36 x 25 cm ili 43 x 33 cm, te 54 x
47 cm. Najranije glave naslikane su 1918. u Asconi.
Karakteristično, jedna od prvih „Apstraktnih glava“
nosila je programski naslov „Urform“ („Arhetip“).
Ljudsko lice postalo je apstrahirano do razine ovalnog
oblika koji lebdi u prostoru. Prekrižen je horizontal-
nom i vertikalnom linijom, a razdijeljen kvadratnim
i pravokutnim oblicima. Serija „Apstraktnih glava“
je uz određene formalne i stilske promjene trajala
sve do 1935. Ljudsko lice, uvijek istinska središnja
tema umjetnosti Javljenskog, sada mu oduzima svu
kreativnu energiju. Usprkos tome što seriju nastavlja
nazivati „Apstraktnim glavama“, neke od glava koje
datiraju iz 1924. i 1925. na poleđini nose jednostavan,
ali značajan naslov: „Kompozition“. Zapanjujuće je da
tim izrazom odbacuje svako pozivanje na ljudsko lice
ili glavu, čime svoju praksu udaljava od želje za naslov-
ljavanjem općih serija, zaključuje Angelica Jawlensky.
„LICE SPASITELJA“, 1918., srednje razdoblje, 36 x 27 cm;
„APSTRAKTNA GLAVA: URFORM“, 1918., srednje razdoblje, 42,8 x 32,8 cm;
„VARIJACIJE“, 1918., srednje razdoblje, obje c. 36 x 27 cm
„APSTRAKTNE GLAVE“, 1925., srednje razdoblje,
43,6 x 32,8 cm, 37,2 x 22,2 cm, 42,5 x 32,5 cm i 42,7 x 33 cm