Basic HTML Version
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
riječi
53
autorice Angelice Jawlensky, slikareve unuke. Navedeni katalog u tri knjige obuhvaća cjelokupni opus Jawlenskog te
sadrži reprodukcije preko 2.000 ulja na platnu.
Nakon eseja o serijskomslikarstvu slijedi „Muzički ikonostas“, pokušaj interdisciplinarnog pogleda na umjetnički
jezik ostvaren tehnikom kromatskog nijansiranja kroz serije djela malog formata. U ovom eseju cilj je objasniti mogu
li se i uz kakve kompromise na umjetničko područje slikarstva primijeniti određeni muzički instrumenti
.
Također se
nastoji utvrditi u kojoj je mjeri izlagačka praksa presudna za prenošenje poruke koju Javljenski upisuje u svoja djela. U
tom smislu je postizanje prijenosa znanja od uzajamne koristi za različite „svjetove“, u slučaju „Muzičkog ikonostasa“
za likovnu i glazbenu umjetnost te za produktivnu i reproduktivnu umjetničku praksu.
SERIJSKO SLIKARSTVO
U svojim esejima Angelica Jawlensky slikara Javljenskog opisu-
je kao umjetnika čije je slikarstvo obilježeno serijalizmom i kromats-
kim pomakom boja. Sklonost prema korištenju jedinstvenog formata
za slike on prvi put pokazuje 1908. U razdoblju od 1908. do 1910.
određeni broj djela s temom krajolika ima zajedničke dimenzije 33 x 44
cm, dok su mnogi portreti iz 1912. veličine oko 53 x 49 cm. Istodob-
no koristi i niz drugih formata pa ova rana sklonost prema korištenju
sličnih dimenzija istovremeno ne predstavlja i serijski pristup. Unapri-
jed odabirući zadane veličine za pojedine teme, tek u švicarskom selu
Saint-Prex započinje slikati dosljedno u nizu. Takav redoviti izbor istog
formata postaje prepoznatljivim elementom njegova serijskog načela.
Nakon slikanja horizontalno položenih pejzaža, Javljenski je
počeo slikati serije djela koje je nazvao „Variationen über ein land-
schaftliches Thema“
(„Varijacije na temu krajolika“). Prve od tih slika
okomitog formata pokazuju upravo ono što je vidio sa svog prozora:
put s grmljem koji vodi do jezera, nekoliko kuća i visoki bor pokraj
njih. Pojedini elementi krajolika ubrzo postaju ovalnim ili okruglim
površinama boja. Premda predstavljaju objekt, one postupno gube
svoju opisnu ulogu pa tehnika nijansiranja postaje novim područjem
eksperimenta.
U srednjem razdoblju potreba
Javljenskog za određenim kompozicijskim
rješenjem postaje očigledna. Konkretni
oblici, stvoreni slobodnim i dinamičnim
oblikovanjem površina boja, na sve su
višoj razini apstrakcije. Unatoč tome,
slikar nastavlja tražiti osnovnu struk-
turu ili shemu koja bi mu omogućila da
potom boju koristi slobodno i da eksperi-
mentira. Ta potraga karakteristična je za
sve njegove daljnje serije, u kojima se
apstrakciji približava reducirajući predmet
na njegove osnovne elemente. Do jasne i
određene kompozicije oblika dolazi radeći na velikom broju slika, jer serijsko slikarstvo bilo je izrazom njegove unutarnje
potrebe za sustavnim ponavljanjem. Uočio je da se problem strukture mijenja zajedno s promjenom formata, stoga mu
je izbor jednog ili najviše dva formata pomogao pri utvrđivanju jedne kompozicijske konstrukcije. Čim bi pronašao novu
formalnu shemu koja ga zadovoljava, odmah bi započeo neumorno mijenjati kompozicije boja pojedinih slika. Kromatska
realizacija tada se mogla iskušati na različite načine, stoga bi se u tom trenutku usredotočio na potpuno iskorištavanje
svih mogućnosti nijansiranja. U utvrđenu kompoziciju oblika automatizmom je uvodio promjene koje su naposljetku
dovele do novog kompozicijskog rješenja. Nakon što je ostvario gotovo potpunu razlučivost između područja boja, serija
„Varijacija“ došla je do prirodnog završetka. Prema umjetnikovu mišljenju, njezine mogućnosti bile su iscrpljene. S druge
pak strane, „Varijacije“ su Javljenskom otvorile put u nešto novo. Bio je to put prema apstrakciji.
„SCHOKKO“, c. 1910.,
rano razdoblje, 75 x 65 cm
„VARIJACIJE“, 1915., srednje razdoblje,
36,4 x 27 cm, 36 x 27 cm i 37,7 x 24,4 cm