Basic HTML Version
52
riječi
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
esej
Mirna Rudan Lisak
Muzički ikonostas
slikara Alekseja
von Javljenskoga
Uvod i kratka biografija umjetnika
Aleksej Javljenski (Suslovo, 13. ožujka 1864. – Wiesbaden,
15. ožujka 1941.) jedan je od slikara poteklih iz Rusije u prvoj polovi-
ci dvadesetog stoljeća. Veći dio svoje umjetničke aktivnosti proveo je
u Njemačkoj, gdje je svoje slikarstvo podvrgnuo ekspresionističkom i
apstraktnom izrazu. Još od studentskih dana bio je povezan s Kandin-
skim, s kojim je uz Paula Kleea i Lyonela Feiningera bio u skupini „Plava
četvorka“, osnovanoj 1924. Usprkos tome, Javljenskog se ne može
identificirati ni s jednim stilskim pokretom. On je veliki istraživač duše
dvadesetog stoljeća, kojemu umjetnost predstavlja izražavanje „čežnje
za Bogom“.
Obitelj Alekseja Javljenskog pripadala je ruskom plemstvu.
Nakon kratke vojne karijere svoje umjetničko obrazovanje započeo je
na Akademiji likovnih umjetnosti u Petrogradu, odakle se nezadovol-
jan školovanjem seli u München gdje je započela i njegova umjetnička
karijera. Prvo slikarsko razdoblje traje do njegova prisilnog odlaska iz
Njemačke u trenutku izbijanja Prvoga svjetskog rata. U tom razdoblju
uglavnom slika pejzaže, portrete i mrtve prirode.
Produženo srednje razdoblje Javljenski započinje 1914. u selu Saint-Prex na Ženevskom jezeru, a završava
1933. kada, nakon povratka u Njemačku, nacisti zabranjuju svako izlaganje njegovih radova. U Švicarskoj vlastito
slikarstvo podvrgava potpunom preobražaju. Slikajući u malenoj sobi unajmljenog stana, ostvario je niz varijacija na
pogled s vlastitoga prozora – na mali vrt, stazu, jezero i na planine iznad njih. Nazvao ih je
˝
Varijacijama na temu
krajolik
˝
(1914.-1921.). Slikajući „Varijacije“, Javljenski napušta senzualne teme svojih ranijih radova te započinje iska-
zivati težnju prema apstrakciji. U ovom razdoblju ljudsko lice promatra sve više kao znak unutarnjeg identiteta pa
njegove serije „Mističnih glava“ (1917.-1919.), „Lica Spasitelja“ (1917.-1923.) i „Apstraktnih glava“ (1918.-1935.)
pulsiraju bojom, izražavajući objedinjenu snagu arhitekture, glazbe, skulpture i plesa.
Posljednje umjetničko razdoblje Javljenskog obuhvaća zadnje četiri godine njegove umjetničke aktivnosti. To
razdoblje započinje „Apstraktnim glavama“, premda se. slikajući „Meditacije“, ubrzo okreće novim kompozicijama koje
predstavljaju vrhunac njegova opusa. Serija broji nekoliko stotina radova, a uznapredovala paraliza prisilila ga je da slika
uglavnom u malom formatu. U „Meditacijama“ izražava osjećaje intenzivne introspekcije te strogost „Apstraktnih
glava“ dovodi do nove krajnosti. Usprkos tome, njegove slike prožete su sve većom čovječnošću i duhovnim sjajem.
Javljenski u svojem posljednjem umjetničkom razdoblju pronalazi suštinsku formu za ljudsko lice, a boja koju nanosi
postiže najprofinjeniju izražajnu snagu te sazrijeva do razine identiteta koji govori vlastitim jezikom.
Iz druge knjige kataloga „Catalogue Raisonnée of the Oil Paintings“, koju je objavila izdavačka kuća Sotheby’s
Publications, slijedi prijevod i obrada odabranih dijelova eseja pod naslovom „Serijsko slikarstvo Alexseja Jawlenskog“
„AUTOPORTET“, 1911.,
rano razdoblje, 55 x 51 cm