Basic HTML Version
44
riječi
jedanautor
jedanautor
jedanautor
jedanautor
LEVIJATAN GRAD
Na leđima kita
plovim u ovo jutro
beznano
Ljudi me ne vide
na
Champs-Élysées
Kao da sam mrav
prolazim kradom
i u
Quartier de Montmartre
kavu pijem
da dubrovačko srce stišam
da ga skrijem
Mostove pod sobom gutam
S kipovima se u parku smijem
i lutam
pokraj
Seine
Tko sam ja
da na leđima kita isplovljujem
iz
Comédie-Française
i preko ostakljene terase izlazim
kao da silazim iz mita
Tko sam da sâm
plovim
na leđima kita
u ovo jutro
beznano
i dalje
sve dalje i dalje
gradskim bezdanom
EPIGONSKA
Moj prijatelj, velik ali nepriznat pjesnik,
ne piše više dobre pjesme, u strahu da ga
ne pokradu u Americi.
Sve je to počelo onda kad je njegov
prevoditelj objavio pjesme pod svojim
imenom i za njih dobio veliku pjesničku
nagradu.
Otad moj prijatelj namjerno piše loše
pjesme, a onaj ih Amerikanac i dalje
objavljuje kao svoje i za njih dobiva
sve značajnija priznanja.
I u nas su ga počeli prevoditi.
Zato i ja, koji oduvijek slijedim svog
prijatelja, velikog pjesnika, namjerno pišem
što lošije mogu i nadam se: sve će to
dobiti pravu cijenu, tamo,
u Americi.