Basic HTML Version
22
riječi
jedanautor
jedanautor
jedanautor
jedanautor
Matko Sršen
Pisac je prozor koji
gleda u svijet
Dragi čitatelju ovaj put predstavljamo vam književnika Matka Sršena, autora brojnih drama i komedija napisan-
ih na dubrovačkom, držićevskom jeziku, koji je istodobno pjesnik, pripovjedač i esejist intrigantnih eseja o književnosti
i filozofiji.
Gospodine Sršen, dosta ste pisali o hrvatskoj književnosti, osobito dramskoj, pa recite kakva je današnja
hrvatska književnost? Koliko je odraz naših problema i tema, a koliko je imitatorska, pomodarska u praćenju tzv.
svjetskih trendova?
_ Sve što sam o tome pisao može se svesti na jedno temeljno zapažanje: književnost koja je stoljećima nasta-
jala na ovim našim prostorima, nastajala je, a često i nestajala, kao
književnost poretka i književnost pitanja.
Poretka?
_ U svakom stoljeću, u svakom razdoblju, književnost su ovdje predstavljali oni književnici koji su stvarali u
svjetlu poretka
. Ako se netko drznuo postavljati pitanja, kao što je to uradio Marin Držić sredinom 16. stoljeća, poredak
se svojski potrudio da ga onemogući. Takvi su uvijek bili pretučeni, zatvarani, natjerani da bježe iz domovine; njihova
su djela zabranjivana, a ponekad su radi svojega stvaranja u
sjeni pitanja
, ta pitanja morali platiti i vlastitim životom,
kao što je to po svoj prilici bio slučaj s Držićem.
A što je s onima koji su stvarali u sjeni pitanja?
_ Književnicima koji su svoj vijek proveli stvarajući u sjeni pitanja, poredak se u ovim našim stranama smiluje
tek kad je siguran da su ne samo oni nego i njihova pitanja definitivno mrtvi i da više ne mogu uznemiravati poslušnu
pastvu, ni iz groba niti sa stranica zaboravljenih rukopisa. Srećom da se poredak, čiju volju u književnosti provode
mnoge učene i dostojanstvene glave, ponekad zna i prevariti. Prevario se u slučaju Kranjčevića i Matoša, na primjer,
propuštajući te pisce iz sjene, relativno brzo nakon njihove smrti, u svoj zagrljaj slave, u svjetlo književnosti poretka,
nadajući se da neće više nikoga uznemiravati. Ali, najviše se poredak prevario s Držićem.
Zašto?
_ Trebala su proći četiri stoljeća da hrvatsko kazalište ponovno „otkrije“ svojega najvećega zaboravljenog pisca.
I čim je taj četiristo godina star Negromant stupio iz sjene na svjetlo suvremene scene, postalo je jasno da nas
uznemiruje više od svih suvremenih književnika zajedno, čak više i od Krleže. Neki su ga nazivali pretečom socijalizma
i drugom Marinom, drugi su ga uporno zvali popom, dum Marinom, ali u ondašnjoj Jugoslaviji nije bilo nikoga tko se
nije otimao za naklonost tog četiristo godina starog čovjeka. To što je uskrsnuo Držića, pokušavajući od njega napraviti
svog proroka, platio je komunistički poredak glavom. Zaveo je dumMarin Hrvate i Srbe, posvađao katolike i muslimane,
razbio bratstvo-jedinstvo, srušio samoupravljanje;
minu vrijeme od zlata, za gvozdje se svak uhiti.
A što je s novim poretkom, nastalim poslije propasti komunizma?
_ Novi poredak, rođen u teškim ratnim prilikama, postupio je opreznije – odmah je upokojio vampira. Skinuo ga
je sa scene i pospremio u jedno od najdosadnijih školskih poglavlja. Upriličen je i odgovarajući državni ukop – proslava
petstogodišnjice Držićeva rođenja, 2008. godine. Kazališta su se marno pobrinula izvesti taj funebralni nalog tako da
nikome više ne padne na pamet gledati Držića idućih petsto godina.
J
e li ga pokopao i
Leksikon Marina Držića
?
_ Ti književni znalci izdali su
Leksikon Marina Držića,
u kojemu su okupili silne držićološke neistine, čak i falsifi-
kate, kako bi ga upokojili za sve buduće naraštaje.Uklanjanjem ili – kako to oni vole reći –
kanoniziranjem
najopasnijeg
i najstarijeg književnika iz
sjene pitanja,
definitivno je raščišćen teren za rast i bujanje mlade hrvatske književnosti u
svjetlu poretka.