Basic HTML Version
baština
baština
baština
baština
baština
baština
riječi
151
Sastavni je dio zbirke i fonoteka s originalnim
zvučnim zapisima na voštanim valjcima i gramofons-
kim pločama. Ploča ima prilično velik broj, ni sam ne zna
koliko. Pretpostavlja da ih je preko 4 000, ali većina ih
nije za upotrebu. Vjerojatno ih je oko 2000 u dobrom
stanju. Najstariji dio zbirke čine Edisonovi voštani valjci
s kraja 19. stoljeća koje možemo poslušati na original-
nom Edisonovom fonografu iz 1900. godine. No, kako su
valjci krhki i puno osjetljiviji, pobijedila ih je ploča koju je
bilo lako pohraniti bez oštećenja. Među njima su i prve
komercijalne gramofonske ploče s početka 20. stoljeća
marke
Berliner
koje kod Krakera možemo poslušati na
autentičnom
Berlinerovom
gramofonu iz 1901. godine.
On je nastao u isto vrijeme kada i fonograf, ali se zadržao
do danas.
Berliner
ga je zamislio kao igračku, a tek
1898. je napravljen pravi komercijalni primjerak. Zvuk
se na ovom uređaju reproducira pomoću čeličnih igala
koje se zbog mekoće mijenjaju za svaku izvedbu (svaka
strana ploče, jedna igla), ali zato puno manje oštećuju
ploče od igala koje bi bile od tvrđeg materijala. Igle se
kupuju u inozemstvu. Posebnu pažnju svojim izgle-
dom plijene fonografi iz zbirke
Pathé
(Francuska, 1905.
i 1907.), ali i lijepo obrađeni drveni ormarići u koje su
smješteni gramofoni
Edison-Bell-Penkala
(Zagreb, 1930.)
ili
Dual
(Njemačka, 1935.). Govoreći o karakteristikama i
problematici svakog od ovih ljepotana, Kraker će obratiti
pažnju na svaki detalj, od zlatnog laka na izolaciji zlatne
serije radioprijamnika
Philips
, do najsitnije slike ili ukrasa
na drvetu kućišta.
Osim starih ploča od šelaka, Kraker ima još toliko
„longplejki“, ali one spadaju u slušaonicu koja se nalazi u
studiju opremljenom ručno izrađenim zvučnim kutijama
i uređajima za presnimavanje i reprodukciju starih snimki.
U tom malom, a izrazito ugodnom prostoru, uz pedant-
no posložene stare i nove ploče, među policama punima
starih knjige o radioprijamnicima iz prošloga stoljeća
, u sjeni velike trube zlatnožutog fonogafa možete
se udobno smjestiti na antikni par fotelja i uz uvijek
ponuđene ukusne kolačiće gospođe Kraker, audiofilski
uživati u visokokvalitetnim reprodukcijama zvuka. I ovdje
je uočljiva posebna pažnja posvećena omogućavanju
maksimalnog uživanja: minimaliziran je udio bilo kakvog
šuma i izobličenja uz precizan odziv frekvencija, što
slušatelju počesto omogućuje takav doživljaj zvuka, kao
da se nalazi u prostoru povijesti u kojem se još uvijek
odvija određeno glazbeno zbivanje. Ukoliko dođe u pos-
jed kakve zanimljive audiovizualne snimke, iza zastora,
između dva crvena stupa zvučnika, smješteno je platno
na kojem možete pogledati npr. koncert slavnog pijan-
iste Lang Langa iz legendarnog bečkog
Musikvereina
i
skupa s nadaleko najvećim gurmanom zvuka komenti-
rati delikatne dinamičke poteze izvanredno muzikalnog
Kineza. Za ovakvu ponudu bilo bi dobro da studio može
primiti dvadesetak, tridesetak ljudi. Međutim, u ovaj
mali prostor najviše petero ljudi može imati povlasticu
svjedočiti slici vremena iz koje potječu zapisi i uređaji na
kojima se oni reproduciraju.
Krakeru je najboje doći s pripremljenom temom
za slušanje kako se ne biste izgubili u povijesti svega što
ima veze sa zvukom, u mnoštvu tema koje se same od
sebe nameću. Posebna tema je restauracija. Kako sakuplja
stari namještaj, Kraker se već izvještio i savladao vlas-
titu tehniku restauracije namještaja. No, tema o kojoj
će radije govoriti jest restauracija zvuka pohranjenog na
stare, često vrlo uništene nosače zvuka. Naime, riječ je o
cijeloj proceduri: ploče se posebno pažljivo peru, zatim
se presnimavaju na magnetofonsku vrpcu, a onda se
analizira što se smije ukloniti, a što ostaje. Šum se ne
uklanja kako bi snimak ostao autentičan, a pucketanje
i ogrebotine uklanjaju se digitalnim putem. Taj dio pro-
cesa restauracije zvuka vrlo uspješno obavlja Velimirov
sin Lucijan. Svijest o potrebi što boljeg očuvanja zvuka
za buduće generacije oplemenila je ovaj dio zabave za
koju uvijek nastoji ukrasti što više vremena, u strastveni
poziv Velimira Krakera. Opremljenost studija i poznavan-
je procesa restauracije zvuka rezultiralo je suradnjom s
Državnim arhivom u Zagrebu za koji Kraker već godinama
presnimava glazbu sa starih nosača zvuka na magne-
tofonske vrpce na velikoj studijskoj brzini i pohranjuje
ih u najmanje dvije kopije za slučaj da se vrpca uništi.
„Kad čovjek nešto voli, onda o tome i brine“ – ispod
glasa komentira pogled na veliku građu koju je preuzeo
sačuvati od zuba vremena.
Izložba Zbirke „Kraker“ u Velikom kaptolu na
sisačkom Sajmu cvijeća