Basic HTML Version
148
riječi
baština
baština
baština
baština
baština
baština
Valentina Badanjak Pintarić
Zbirka „Kraker“ -
Posljednje utočište
slavnoga hrvatskog
tenora Andrije Konca
Velimir Kraker – čuvar zvuka
Svaki grad ima svoje miljenike. Jedne veliča povijest
grada, druge obožavaju kvartovske priče; neki su miljenici
gradskih otaca, a neki od muza i nadahnuća imaju pov-
lastice... Jedni su tihi, sretni dok ih se uopće spominje,
drugi žive kako bi prozivali i kada je bolje ogrnuti se vlas-
titom tišinom. Nekima je važno da su omiljeni, a nekima
je dovoljno voljeti. A neki pak prolaze od svih gotovo
nezapaženo, uživajući da ih se pusti na miru zaneseni
onim što vole činiti, tražeći tek srodne duše koje bi znale
radovati se jedno drugome. Sigurno se svi prepoznajete u
tome jer svatko od nas ima u sebi tu Božansku iskru, to
iskonsko čeznuće za prepoznavanjem vlastite radosti u
drugom, tu predanost i ljubav koja se najradije pretače u
ono što najbolje znamo, u ono što nas je nehoteći negdje
u prošlosti zauvijek osvojilo.
Susret sa čovjekom koji kao da postoji kako bi s
drugima podijelio ono što njemu pričinja radost je susret
koji se pamti i uvijek iznova priželjkuje. Takav vas susret
očekuje kad god se odlučite posjetiti sisačkog
čuvara
zvuka
, strastvenog kolekcionara i majstora Velimira Kra-
kera, čovjeka koji je imao sreću sjediniti svoj životni put sa
svojim oduševljenjem životom. Je li to bila sreća, upornost
ili tvrdoglavost, o tome svatko može imati svoj sud. Gos-
podin Kraker bi vjerojatno rekao da je to bila sudbina kojoj
nije želio umaknuti.
Krojač svoje sudbine
Velimir Kraker je Siščanin koji potječe iz nekada
dobrostojeće njemačke obitelji Kraker, čiju je lozu u Sisku
započeo njegov pradjed Tomo, u crkvenim knjigama prvi
put spomenut 1853. pa se smatra da je tada, u vrijeme
intenzivnog naseljavanja Nijemaca u ovaj dio Austro-
Ugarskog Carstva, doselio u Sisak. U to je vrijeme Sisak
bio trgovački centar s brojnim trgovcima, lađarima, spla-
varima, magazinima i brodovima; grad koji je svjedočio
najsuvremenijim dostignućima industrijske revolucije
(prvi parni brod u Hrvatsku je doplovio iz Zemuna u Sisak
1838., a prva željeznica na području Kraljevine Hrvatske
spojila je Trst sa Siskom 1862. godine), ali i grad u kojem
se živo odvijao nacionalni, politički i kulturni preporod
(1835.– 1848.; važno je podsjetiti da je upravo u Sisku
1839. godine praizvedena prva hrvatska drama ilirskog
razdoblja “Juran i Sofija ili Turci kod Siska” I. K. Sakcinskoga,
nastala kao prisjećanje na sisačku pobjedu 1593. godine,
a koja predstavlja konačan proboj štokavskog narječja na
pozornice sjeverne Hrvatske). Sisačke kronike spominju
Krakere kao angažirane građane koji su aktivno sudjelovali
u obrtničkom, gospodarskom i političkom životu grada.
Tomo je imao sinove Stjepana (Velimirova djeda) i Petra
(pekara i gradskog zastupnika) te još četiri kćeri, od kojih
su Barica i Katica vodile poznatu sisačku slastičarnicu u
Drugoj ulici. Stjepan je iz braka sa Čehinjom Fanikomdobio
dva sina, Milovana i Ratka te kćer Štefaniju koja je umrla u
ranoj mladosti. Velimirov otac Milovan bio je sisački trgo-
vac naftnih prerađevina, šivaćih strojeva, bicikala i radio-
aparata, a bio je i vlasnik prve benzinske pumpe u Sisku.
Iz drugoga braka s Gorankom Sofijom Kunce dobio je sina
Velimira i kćer Davorku (iz prvoga braka imao je još troje
djece: sina Milčeka koji je za života bio proslavljeni slikar
u Češkoj, kćer Tatjanu i sina Borisa kojeg je žena odvela u
partizane gdje je i nesretno skončao).