Basic HTML Version
znanost
znanost
znanost
znanost
znanost
znanost
ž
riječi
145
jovjekovnoj latinskoj i grčkoj književnosti postali tzv.
opća mjesta. Drugim riječima, često se događalo da se
u povijesnim djelima nekom narodu, gradu ili pojedincu
pripisuju osobine ili djela s kojima on nema nikakve veze,
a jedini je razlog za to bilo autorovo uvjerenje da će tako
njegovo djelo dobiti na izražajnosti, dramatici i sl.
U srednjem vijeku se, štoviše, išlo toliko daleko
da su se čak i čitavi ulomci priznatih klasičnih autora,
npr. Livija ili Salustija, u potpunosti preuzimali i uklapali
u nova djela, tako da primjerice opis vrlina i tjelesnih
obilježja nekoga turskog paše ne mora ni najmanje odgo-
varati istini, jer to izvorno može biti zapravo opis nekog
vojskovođe iz rimskog razdoblja, preuzet iz djela nekog
rimskog klasika.
Stoga Dionova tvrdnja da Panonce opisuje na
temelju vlastitog iskustva otklanja mogućnost da je i taj
opis samo jedno opće mjesto, dok sama činjenica da to
tvrdi svjedoči o tome kako je bio svjestan nepouzdanosti
nekih drugih podataka koje je iznosio. Iako mu se može
spočitnuti da ne govori o Panoncima Oktavijanova vre-
mena nego o Panoncima svoga doba, dakle o ljudima koji
su nastavali Panoniju u II. odnosno III. stoljeću, čak ni to
ne bi smjelo značajnije narušiti vjerodostojnost njegova
iskaza, jer u više se slučajeva pokazalo da se mnoge oso-
bine naroda i ljudi koji obitavaju na određenom području
znaju naraštajima zadržati i prenositi i kroz dulje vre-
mensko razdoblje.
Kad je Oktavijan došao pred Segestu, pokušao
je najprije mirno dogovoriti predaju grada i čak se činilo
da će u tome uspjeti:
«Njemu [Oktavijanu], dok se približavao, Seges-
tani pošalju ljude da ga pitaju što želi. Rekao je da želi
u grad uvesti posadu i uzeti stotinu taoca da bi se gra-
dom mogao sigurno služiti kao polazištem za rat protiv
Dačana. Tražio je i da mu se donese hrane, koliko se god
može skupiti. Prvaci grada pristanu na to...»
Spominjanje gradskih prvaka, tj. aristokracije
(
pr
ō
teúontes
) i, kasnije u nastavku teksta, puka (
demos
)
opravdava mišljenje većine znanstvenika da je Segesta
usprkos siromaštvu i teškomživotu okolnog stanovništva
bila relativno bogat i uređen grad.
41)
Samo su takvi grado-
vi imali više slojeva građana, tj. stanovništvo podijeljeno
41 Neće biti naodmet prisjetiti se da je na području rimske
Panonije smješten grad s najduljim kontinuitetom življenja u Europi –
Vinkovci.
takoreći na stranke. Zbog toga su veće ili manje nesug-
lasice među različitim slojevima, pogotovo kod važnih
pitanja i nabrzinu donesenih odluka, bile neizbježne. I
premda se dakle činilo da će Segesta mirno pasti u rimske
ruke, došlo je do preokreta:
«...ali razjaren narod nije mario za dane taoce,
možda jer nisu bili njihova djeca nego djeca prvaka. Kad
se posada počela približavati, narod nije mogao pod-
nijeti pogled na nju – bijesno nasrne i zatvori gradska
vrata te se postavi na zidine. Oktavijan je, dakako, stao
premošćivati rijeku i palisadama i opkopima okruživati
grad. Nakon što ga je opkopao, načini dva nasipa. Na njih
su Segestani često navaljivali – ne mogavši ih zauzeti,
bacali su odozgo mnogo baklji i vatre. Približila se i vojs-
ka drugih Panonaca želeći pomoći gradu, no Oktavijan
krene protiv nje i postavi joj zasjedu. Jedni budu ubijeni,
a drugi pobjegnu, i nitko od Panonaca više nije dolazio
upomoć.»
Dion uz spomenutu borbu kod zidina govori
i o riječnim bitkama na Kupi. Kaže da su se Segestani
posebno pouzdavali u zaštitu svojih «dviju plovnih rije-
ka» Kupe (
Kólops
) i Save (
Sáuos
). Kupa, piše Dion, teče
uza same zidine i nešto se dalje ulijeva u Savu koja pak
teče s druge strane grada, ali ne toliko blizu zidina – pro-
stor između dviju rijeka ispunjen je palisadama i jarcima.
Kad su Oktavijanu preko Dunava i Save upomoć stigli
brodovi neimenovanih saveznika, smjesta je napao grad i
njima i pješaštvom zajedno. No naišao je na neočekivano
žestok otpor: «barbari su pripremili smrtnjake (čamce
od jednoga komada drva) te zametnuli bitku. Tako su na
rijeci [Kupi] uz mnoge druge ubili i Menasa, oslobođenika
Sekstovog [Pompejevog]», rimskog admirala.
42)
Usprkos takvom otporu, «Segestani, izdržavši
sve muke opsjedanja, budu zauzeti na juriš tridesetog
dana. Tada su prvi put počeli moliti za zaštitu. Oktavijan
im se zadivljen njihovim junaštvom smiluje – nije ih dao
ni pogubiti ni protjerati, već ih kazni novčano. I zidom
odijelivši dio grada, uvede u njega posadu od dvadeset
pet kohorti»
43)
na čije čelo postavi Fufija Gemina.
Oktavijanovu blagost prema poraženim Seges-
42 DION KASIJE,
Rimska povijest
, IL, 37. Menas, poznat
i kao Menodor, oslobođenik Pompeja Velikog, služio je kao admiral
Pompejevu sinu Sekstu, ali i Oktavijanu. Proslavio se 40. god. pr. Kr. kad
je za Seksta Pompeja osvojio Sardiniju.
43 APIJAN,
Rimska povijest
, IX, 24.
Denar Gaja Julija Cezara (izvor: Gradski muzej Sisak)
Augustov as (izvor: Gradski muzej Sisak)
Arheološka zbirka s numizmatikom
NUMIZMATIKA
Inv. br
.
643
2003. g.
Arheološka zbirka s numizmatikom
NUMIZMATIKA
Inv. br.
.
455
2003. g.
Arheološka zbirka s numizmatikom
NUMIZMATIKA
Inv. br.
.
643
2003. g.
Arheološka zbirka s numizmatikom
NUMIZMATIKA
Inv. br.
.
455
2003. g.