Basic HTML Version
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
riječi
.
131
Josipa Petek
36)
Pif, paf, puf
„Sve djevojke pif, sve muškarce paf, svu ljubav puf “
Daniil Harms
Pif
Dala sam se nagovoriti da idem u Kset, ionako tamo nisam nikad bila a došla sam u Zagreb, bilo je to još jedno
mjesto za izlaženje i druženje. Pokupila me novostečena domska ekipa. Na Šari sam upoznala zanimljive ljude koji su se
družili sa zanimljivim ljudima koji sumi odgovarali, novi i drugačiji, s novimpričama i pogledima na svijet. Nitko od njih nije
studirao samnom, možda je i to bio razlog štomi je s njima bilo tako egzotično, pustili sume u neki svoj svijet iako su sami
bili kompaktna ekipa. Bila je neka Bluemoon večer, hitovi iz pedesetih godina, bilo je simpatično, svi su plesali a atmosfera je
bila nekako starinska i romantična. Pila se piva, pušilo se, ćaskalo i bacalo znakovite poglede koji su pozivali na ples. Ja sam
nekako bila u čudu, uštogljena, čekala s pivom u ruci da i mene uhvati to što je sve njih hvatalo, ali mi nekako nije išlo. Kao
da sam bila u tuđem tijelu i ono me nije slušalo. Pitali su me što mi je i pokušavali animirati, ali što bi mi češće uletavali s
takvim komentarima, sve sam se više povlačila u svoju glavu, u svoje oči koje su klizile po ambijentu, licima, pokretima...Tu
i tamo bih ponešto s nekim prokomentirala, pa tako i kad mi je došla Irma i rekla:
- Vidiš onu curu u crvenoj jakni s ruksakom? Okrenula sam se u smjeru njenog pogleda:
- Da, vidim....?
- Ima tek šesnaest, pobjegla je od kuće, upoznao ju je Jura zadnji put kad je bio vani...
- Ma daj?
- Ozbiljno. Ne mogu se sjetit iz kojeg je grada došla, rekao mi je... hm... ne, ne mogu se sjetit... simpa je curka...
- Pa kod koga je tu sad? I s kim?
- Ha, čuj, kako koju večer, cura se snalazi za spavanje, pretpostavljam i za lovu i klopu... Mada je uvijek vidim u istoj
robi uglavnom... Ne znam, zapravo nismo išli u dubinu s pričom...
Irma je otišla a ja sam ostala okrenuta prema djevojci, promatrajući je. Bila je plavokosa, kovrčava, nježnog blijedog
lica, slatkog osmjeha. U drugoj odjeći, izgledala bi kaomalena šumska vila sišla sa stranica neke dječje bajke. Smijala se, ispi-
jala gutljaje pića, s tim ruksakom koji nije nikamo odlagala, zakopčana, kao da je hladno u Ksetu. Neki dečki su se vrzmali
oko nje, dodirivali je u prolazu, za struk, za rame, naginjući se da joj nešto kažu na uho. Nisam primijetila sve to vrijeme da
je ijedna djevojka došla s njom pričati.
Dok sam trepnula, bio je fajrunt. U mojoj glavi je već bila druga tema, dok sam gledala u pod polijepljen raznim
smećem, raznim tekućinama s raznim tragovima cipela po sebi. Irma me pitala idem li dalje s njima.
Nije mi se dalo, imala sam neko obvezno predavanje sutradan ujutro. Odlučila sam poći tramvajem, što je bilo
neuobičajeno za mene. Naslonila sam se na prozor, ali ništa nisam dobro vidjela van od refleksije u staklima. Vani je mrak,
nekako gušći nego inače u centru Zagreba. Zazujala sam oko sebe kako bih snimila situaciju… U dnu mojeg vagona stajala
je mala bjegunka, naslonjena leđima na rukohvat, na nju se jednom nogom i preponama naslanjao neki momak koji je
desnom rukom držao bicikl. Zar se smije s biciklom u tramvaj?- proletjelo mi je kroz glavu. Kud ide s njim? Otkud se uopće
stvorio? Izgledao je barem petnaest, ako ne i više godina stariji od nje. Ona se smiješila, pridržavajući rukom rub njegove
jakne, dok se on naslanjao, kao da ga drži blizu i daleko od sebe. Mala vila iz bajke postala je mala crvenka(put)ica, a on
veliki zločesti vuk čije sline cure na nju. Bilo mi je jasno gdje i kako će prespavati.
Paf
Nataša je sjedila na predavanju iza mene. Iz predavanja u predavanje razmjenjivale smo po rečenicu više da
bismo na kraju završili na kavi. Imala je kratku, modernu frizuru, prekrasno lice, bila je nakvarcana, manikiranih noktiju,
američkog, bijelog, ravnog osmijeha, vječito besprijekornog make up-a. Bila je visoka, bila je vitka, nosila je dekoltirane
majice koje su pokazivale da je i ono što ne vidiš najvjerojatnije jednako toliko zamamno kao i ono što vidiš na prvi
36 Josipa Petek, rođena je u Sisku 1981. godine, završila Opću gimnaziju u Sisku. Studentica je Pravnog fakulteta u Zagrebu. Prvi put objavljuje.