Basic HTML Version
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
riječi
.
129
nik neprekinutom nizu ljudske DNK. Onda je ova mala bol zbog povrijeđene taštine tako minorna, tako beznačajna
naspram tog kolosalnog, sveobuhvatnog, uzvišenog čina spoznavanja. Onda sam ja na pravom putu. Ja doživljavam
avanturu nad avanturama, a ti si mi pružio priliku za nju. Ono što ti ne znaš i ne uspijevaš u svom životu, a želiš,
nju, avanturu, ja ju provodim, ja ju živim. Ja naslućujem, ja osjećam beskraj neistraženoga prostora unutar sebe. Ti
zastaneš i ne znaš dalje. Ne vjeruješ, ni ne pomišljaš na to da je u tvoj DNK upisan DNK cijeloga čovječanstva. I šire,
cijelog univerzuma. Cjelokupne svijesti. Svih sjećanja, svih vremena i prostora, svih života. Dvostruka ovojnica, 8 – ica
naspram x – a, položena 8 – ica, beskraj. Tebe određuje samo x, ti se zadržavaš samo na x– u. Na oprečnim pravcima,
oprečnim porukama koje suštinski ne razumiješ, one nisu slučajne. Ne povezuješ, ne zaokružuješ, ne slijediš, ne kliziš
svojim cestama, ne putuješ. Ne prepoznaješ znakove. Nemaš svijest o avanturi 8 – ice, koda zapisanog u tebi, moći
zapisane u tebi, kojom raspolažeš, ali koje nisi svjestan, pa ju ne možeš ni aktivirati. Ti živiš u svom dvorištu. Svakog
dana odjevaš svoju trenirku. Obrađuješ svoje gredice, uredno šišaš svoju travu. Za tebe je svijet jedno maleno mjesto
određeno granicama u koje si sam sebe uvjerio. Moguće je samo moguće. Mogući su samo obrasci koji nas okružuju,
koji se repetiraju u vanjskom svijetu kao odraz unutarnjih nemoći. Kao odraz nespoznavanja. Sve stvaramo sami. Nema
mjesta za nemoguće u tvom svijetu. Tvoja šutnja, šutnja je prema samome sebi.
15. 05. 11.
Tvoj SMS:
‘Spominjala si zadnji put neko ponavljanje?’
Nakon 10 (rimski X) dana takav glupi, hladni SMS primila sam kao pljusku.
Razmišljam što da ti odgovorim, a svaka volja za nekim ponavljanjem, s ovim me je prošla. Kakvo ponavljanje!
Ne na ovaj način.
Ne uspijevam smisliti nikakav tekst, ali ovo i ne zaslužuje odgovor.
Razmišljam kako nisam u stanju svesti seks na neki hladni dogovor, sporazum, proračunati užitak. Nešto
što isključuje bilo koji oblik emocije. Čak i moj motiv otkrivanja tajne tebe, moja želja za istinom postaje mi bljutava,
poništava se u ovoj konstelaciji. Ako nema želje obojene nekom emocijom s tvoje strane, moji stimulansi odumiru.
Ravna crta. Opet tvoj mač. Tvoj x kojim križaš moj prirodni tok.
I ako se išta može ponavljati, onda je to taj x.
Slutim da je tvoja rezerviranost i hladnoća tvoj način da moju eventualnu nadu, da nas dvoje možemo imati
nešto više, moju nadu za obnovom veze, sasiječeš u korijenu. Pa se na ovaj način ograđuješ i poručuješ mi – ako ičeg
može biti, znaj da je to samo seks. Ti ne znaš da ja želim nešto treće. Ti ne znaš da je tvoja psiha ta koju želim usvojiti
kao stečeno znanje, učiniti ju dijelom svog sustava, svog iskustva, kao naučenu lekciju. Demistificirati te, očovječiti te
za sebe. Proniknuti u sve zakučice, upoznati sve slabosti, razumijeti sve osjetljivosti. Upaliti svjetlo u mraku. Vidjeti
sve jasno.
Zašto ja to tako silno želim? I to ponovno, nakon što više uopće nisam mislila na tebe. Zašto sam opsjednuta
s tom fiks idejom? Zašto mi je to toliko potrebno?
Zašto drugi muškarci na mene nemaju ovakvo djelovanje, odnosno nemaju nikakvo djelovanje – već tako dugo?
Zašto se dosađujem ako mi je netko normalan, čitljiv, objašnjiv?
I kao da je to sve baš tako, i drugi muškarci su višeslojni, i u njima se kriju tajne nevidljive na prvi pogled. Zašto
ih ne želim istraživati?
Jedno veliko zašto?
17. 05.11.
Neurotična sam. Nemam koncentracije za druge stvari.
Noćašnji puni Mjesec intenzivirao je moj nemir. Ali nije reflektirao svoj završeni, puni krug oko x- a. Ja želim
zatvoriti taj krug. Zatvoriti priču. Kulminacija zatvaranja mora biti ponovni susret s tobom, ne vidim kako drugačije.
Pitam se hoćeš li prihvatiti moju šutnju ili će uslijediti neki novi tvoj SMS? Priželjkujem li ga? Definitivno. Misliš li da
sam povrijeđena? Bojiš li se da jesam? Imaš li i dalje seksualne maštarije? Vizualiziraš li me? Zar ti nije bilo ugodno
provesti večer sa mnom kao što je meni bilo s tobom? Zar ti nije bilo sve skupa uzbudljivo? Zar ne želiš to ponoviti?
Zašto nisi nestrpljiv?
Zar ti nije dosadno sada sa mom? Imaš li sad na sebi onu očajnu trenirku? Imaš li puno posla? Što radiš po
cijele dane? Da ti ipak nešto odgovorim? A što bih ti uopće odgovorila? Osjećaš li se moćno zbog lakog osvajanja? Je
li ti neugodno?
Suosjećaš sa ‘ženskom povrijeđenosti’, osjećaš nešto poput sažaljenja?
Mjesec je zarobio moje misli unutar zatvorenog kruga.
Imam potrebu za izlaskom na svjež zrak, za kretanjem.