Page 123 - Rijeci_3_2012_za_web

Basic HTML Version

118 riječi
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
Tomislav Šovagović
Kako smo slavili
osamdesetE
«Još samo dva časa ostala su do početka uzvratnog fudbalskog meča finala Kupa Maršala Tita Crvena Zvezda-
Dinamo. Na Marakani je već više od pedeset hiljada gledalaca...»- promukli glas spikerice prilično naklonjene ekavici
nasmijao je putnike bijele «dijane» osječkih registracija. Generacija u svom zenitu klizila je kišnom autocestom prema
gradu koji se već dugo pravio glavnim.
«Koko, sačekaj malo, stiže još pet gledalaca, i to ustaša»- ironično je ženskom glasu dobacio Šeco, no njegovu
uskočicu i smijeh ostalih putnika novinarka Radio Avale nije mogla čuti iz tehničkih razloga.
«Jebo te, već ih ima pet banki, e, ako nas skuže, obrali smo bostan!“- uplašeno je uzviknuo Mriža, hrabreći se
gutljajem dobre stare rakije od šljiva, novopečene za večer poput ove. Večer za kušanje iskušenja.
«Daj, nemoj se odma’ prepadati, pa ti si s tim brčinama i frizom najmanje sumnjiv ‘delijama‘, kad te vide mislit
će da si Srećko Jarić!“- smirivao je Franc uplašenog druga.
«Pa on je košarkaš, kakve to veze ima, sigurno ima Beograđana koje boli ona stvar za Jarića, čak bi ga mogli i
pitat’ kakav mu to dres viri ispod kaputa?!»- šljiva nije uspjela oblikovati bezbrižnog Mrižu.
«Ajde, Mriža, pa nisi treb’o ni ić’ kad kenjaviš toliko, jesmo se dogovorili da se nećemo plašiti; poduzet ćemo
sve mjere opreza, sad, ako ih bude previše, trk u ‘dijanu i nazad- smirivao je situaciju Mata, kormilar broda približenog
susretu Save i Dunava. Sedam godina putuju na većinu utakmica kluba boje rijeke Maka Dizdara, i ovo bi mogla biti
slavljenička noć nakon toliko sušnih ljeta.
Cico Kranjčar pogodio je iz penala u zagrebačkoj utakmici za prednost koju večeras treba sačuvati, u tom grotlu
napaljene mase željne Dinamovog skalpa.
Dečki su parkirali na dva kilometra od stadiona, Mata je svoju ljubimicu iskusno okrenuo u smjeru Osijeka, kako
ne bi izgubili pokoju minutu na odlasku. Bilo bi prilično nezgodno manevrirati dok izvjesni miroljubivi tipovi provjer-
avaju mogu li rukom kroz vjetrobransko staklo dotaknuti volan, ili koliko su gume francuskog automobila otporne na
oštricu hladnog oružja.
Peti član posade poznat pod konspirativnim imenom Zdene sjetio se figuricu duge plave kose premjestiti s
unutrašnjeg retrovizora ispod suvozačkog sjedala.
«Uf, dobro si se sjetio Kužeta!»- odahnuo je Mriža.
Šutke su koračali prema teško osvojivoj tvrđavi, buka i košava ledili su slavonske žile, ali samo do onog stupnja
zvanog inatizam; mi ćemo osvojiti kup, ma koliko vam bilo krivo!
«Sad kad je riknuo diktator, Srbići će sve napraviti da nas još više karaju!»- podijelio je Franc svoja politička
razmišljanja s generacijom. Bivši metalac i maršal mjesecima je ležao na polučistoj posteljini ljubljanskog kliničkog
centra, sve dok nije otišao na nebeski safari.
«Ma, samo da se naši ne useru k’o Mriža, nekako vjerujem tom Markoviću, valjda neće igrati bunker cijelo
finale!»- odvratio je Mata, dočim se uspoređeni prijatelj samo nasmiješio poput prve pratilje na izborima za miss. Kisele
jabuke odlično su rodile ove godine.
Marakana ih je odmjeravala nekako koloseumski. Vjerojatno su tek tada shvatili kako neće biti lako izvući se
neokrznut. S obzirom da se bližio početak susreta, šverceri su, htjeli to ili ne, morali smanjiti cijenu ulaznica za sve
sektore, što je «petorku» u ekonomskom smislu zadovoljilo; minutu poslije već su bili na pregledu kod jakih milicijskih
postrojbi, a odmah zatim i uz svoja mjesta na tribini zapad, relativno pristojnoj, u onom karakternom smislu.