Basic HTML Version
112 riječi
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
Janje
Godine 2000. izdan je u Češkoj popularni roman
Lenke Prochazka o Isusovu životu –
Jaganjac
. I kako već
biva u apokrifima, autorica je morala stvoriti scene koje
će ispuniti rupe u konstrukciji koju su stvorila Evanđelja.
Morala je izmisliti dijaloge. Poslije nekog vremena shvati-
la je otkud je uzela riječi koje Marija izgovara Isusu nakon
skidanja s križa.
To su riječi kojima se mama oprostila od tate kod
bolničkog kreveta.
„Sve što je bilo zlo već se dogodilo. Znam kako
su te jako povrijedili. Ali, tebe to više ne boli. Boli samo
mene“.
Odškrinuta vrata
Šef čehoslovačke kinematografije izrekao je samo-
kritiku na televiziji. Bio je s Janom Prochazkom preblizak.
Rasplakao se pred kamerama i izjavio da ga je
pisac razočarao.
Onda je otišao Ivi, Lenki i Mahuleni i rekao:
- Preslušavali su me u komandi i ja sam ga slušao.
Slušao sam iza odškrinutih vrata vašeg Jana!A znao sam
da on umire u bolnici. I pomislio sam: „Bože, pa oni
preslušavaju i umiruće“. I uplašio sam se što će biti sa
mnom. Nisam ni pomislio da iz druge sobe puštaju glas
s vrpce.
Život – nastavak
Pavel Kohout, koji je prije tri dana objasnio gos-
podinu Vybornom sličnost između rada pisca i grobara
govorio je nad lijesom.
Govori danas da je taj pogreb bio simbolični kraj
Praškog proljeća i početak zime. Većina nekadašnjih Pro-
chazkinih prijatelja nije došla. Tim činom se češka kul-
turna elita podijelila na golemu većinu koja se predala
i mikroskopsku manjinu koja je sedam godina kasnije
postala grupa „samozvanaca i brodolomaca s Karte 77“.
Isto kaže da je većina umjetnika osjetila olakšanje
kad su dan za danom saznavali nešto novo o Prochazki.
Zahvaljujući tim kompromitrajućim emisijama mogli su
reći: „Mi s takvim ljudima kao što je on ne želimo imati
ništa zajedničko“. I ta priča im je potvrđivala uvjerenje da
treba ići pod ruku s režimom što olakšava život.
Kohout je kasnije emigrirao u Austriju gdje je
napisao roman o djevojčici koja nije uspjela upisati sred-
nju kazališnu školu i počela je učiti za dželata. U školi
za dželate naučila je da objesiti čovjeka može gotovo
svatko, ali umjetnost je objesiti ga tako da u tom činu
obuhvatiš cijelu civilizacijsku povijest čovječanstva sve
do znanstveno-tehničke revolucije.
Kada se ujesen 1979. godine htio vratiti u Prag na
čehoslovačkoj granici je silom izvučen iz auta i otprem-
ljn u Austriju. Odmah nakon toga vlast mu je oduzela
čehoslovačko državljanstvo.
Grobar Vyborny je umro deset godina nakon Pro-
chazke. Nije si pronašao jednako lijepo mjesto. Pokopan
je bliže zidu, bočno. Priključili su ga grobu u kome je bilo
više osoba i tamo leži s nepoznatim ljudima.
Lenka je izbačena s fakulteta i dvanaest je godina
radila kao spremačica.
Iva koja je položila maturu nije dobila dopuštenje
od vlasti da studira. Dobila je posao na aerodromu. Paki-
rala je obroke za putnike u plastične pregrade na tacnama.
Iz prodaje su povučene sve knjige njihova oca.
Kohout je napisao da je Prochazka, kao i mnogi drugi,
trebao ostati „prešućen na smrt“.
Spokoj
Devedest dana nakon pogreba, u svibnju
1971. godine održan je Kongres Komunističke partije
Čehoslovačke, koji je započeo riječima: „Pobijedili smo
kaos“.
Govorio je predsjednik republike.
– U ove dvije godine - rekao je – Centralni komitet
na čelu s drugom Husakom napravio je djelo vrijedno
poštovanja.
U ime umjetnika odahnula je za govornicom glu-
mica Jirina Švorcova, prodavačica u seriji
Žena za pultom
:
- Konačno! Neprijatelji socijalizma – govorila
je dalje – izazvali su 1968. godine problem takozvane
apsolutne slobode umjetničkog stvaralaštva. Podupirani
aplauzom sa Zapada, počeli su na kraju buditi u ljudima
nevjeru u socijalizam kao temeljno pravilo života.
Papirić
U trenutku dok držim ispred sebe debeli scenarij
Bube
, a redatelj Kachyna nagovara me da ga pregledam,
iz sredine ispada papirić.
- O, to je pismo od Prochazke. Pogledajte što je
tamo napisao o
Bubi
.
Da, napisao je.
„Ova priča je izmišljena. Stvari koje su se doista
dogodile bile su puno strašnije”.
Preveo s poljskog: Jasmin Novljaković