Page 107 - Rijeci_3_2012_za_web

Basic HTML Version

102 riječi
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
A oni slušatelji i gledatelji koji još znaju da je u Americi broj hitne pomoći 911, i da se k tome na engleskom
jeziku u datumu ili nadnevku sve češće prvo piše mjesec pa tek onda dan, imali su dodatni simbolički užitak slučajnog
podudaranja. (Podudaranje, naravno, nije bilo slučajno ako su teroristi planirali napad baš toga jedanaestog dana u
devetom mjesecu, u mjesecu rujnu!) Dakle ti slušatelji i gledatelji i simbolički su uživali naslađujući se onako usput,
poput mene, sasvim mogućom teorijom zavjere iznutra: možda su sve to Amerikanci sami inscenirali i organizirali da
bi izazvani mirisom nafte imali pravi razlog i mogli još žešće i učinkovitije krenuti u osvetničku globalizaciju! Ah, ti
njujorški neboderi!
Vrti mi se u glavi od bistrine. Moja bistrina je za teoriju urote, moja bistrina
zna
da je u pitanju urota. Jesu
li teorije urote samo teorijske tlapnje ili nisu? Jasno je da nisu, jer urote, odnosno zavjere, stvarno postoje samo se
više ne nazivaju tako staromodno; umjesto tih zlokobnih riječi,
zavjera
ili
urota
, u opticaju je običan izraz:
poslovni
dogovor
. Najkraće rečeno, kapitalistički realizam radi dobro i dobro upotrebljava ljude, kapitalistička tijela koja kupuje
i prodaje, a njegova imaginacija snažnija je od svih teorija urote. Stoga snažno podupirem politički nekorektnu ideju o
zavjeri, o poslovnom dogovoru ili uroti, svejedno je kako se to naziva, koju je skovao nemilosrdni američki zločinački
biznis.
Za moju teoriju
urote
iznutra
bilo je i previše vidljivih znakova i dokaza još toga istog dana. Moja teorija
najjače uporište ima u činjenici da
nije
istina, kako su to bez ikakva dokaza tvrdili mediji, i još tu i tamo tvrde, pa je čak
i moj radio jedanput to tvrdio, da gorući kerozin može rastaliti čelik. To
nije
istina jer eksplozija kerozina nikako
ne može
i jednostavno nije u stanju stvoriti takvu temperaturu - koja bi se proširila čitavom površinom nebodera od sto deset
katova – temperaturu dovoljno visoku da rastali čeličnu konstrukciju, te požar izazvan zabijanjem aviona i zapaljenim
kerozinom nikako i nipošto
nije
uzrok rušenja zgrada.
Isto tako zgrade od sto i deset katova ne mogu se
simetrično
urušiti k svojim temeljima u samo deset sekun-
di ako to urušavanje nije potaknuto klasičnim, dakle organiziranim rušenjem objekta, to jest stručno kontroliranim
rušenjem zgrade, što znači vrlo precizno koordiniranim kaskadnim eksplozijama unutar zgrade. Zatim, u slučaju onog
tobožnjeg ‘’pentagonskog aviona’’, koji se istoga jutra tobože zabio u Pentagon, također
nije
moguće da avion posve
‘’ispari’’ i da se pretvori u pepeo nakon zabijanja u zgradu, jer
moraju
ostati barem neki dijelovi, barem avionski motori,
stajni trap i krhotine! A nije pronađeno ništa, nema ni jednog jedinog ostatka aviona, dakle uopće nema
dokaza
da se
u Pentagon toga paklenog dana zabio zrakoplov, a u službenom izvješću ipak stoji da se to stvarno dogodilo i da je
avion od visoke temperature jednostavno ispario. Ma nemoj, ispario!
To naprosto nije istina, jer nije moguće znanstveno objasniti da dvanaest tona titana i čelika može tek tako
ispariti za nekoliko sekundi koliko je potrebno kerozinu da izgori; povrh svega, zapaljeni kerozin ne može razviti tem-
peraturu koja je nužno potrebna da bi se rastalile legure titana i čelika. Drugo, uopće nije moguće da u zračni prostor
Pentagona, najzaštićenijeg zračnog prostora na svijetu, uđe bilo koji avion bez dozvole; bio bi naime srušen prije nego
bi dotaknuo bilo što, a kamoli zgradu Pentagona! Što to, u stvari, znači? Zar Amerikanci misle da sam ja u braku s
Tinom izgubio i zadnju mrvicu inteligencije, te da ne znam zbrojiti dva i dva?!
Osim toga ja radim na ozbiljnom radiju pa imam priliku sresti ne samo ugledne novinare nego i vrlo ugledne
znanstvenike i stručnjake, jer svaki savjestan znanstvenik i stručnjak rado se odazove našem pozivu u emisiju te
stručno objasni i našim novinarima i našim slušateljima sve ono osnovno što treba znati o čeliku, titanu, kerozinu ili
o temperaturama koje su nužne da bi ta i ta tvar sagorjela i koliko je potrebno vremena da ona sagori.
Ali to nije sve! A što sad s ovim što slijedi!? Naime, najinteresantnija je bizarna činjenica da je ta dva svjetski
glasovita nebodera Svjetskoga trgovačkog centra u rano ljeto 2001., dakle samo
tri mjeseca
prije napada, hej, Marko,
bogati trgovac nekretninama Larry Silverstein unajmio od Direkcije Njujorške luke na devedeset devet godina za tri
milijarde i dvjesto milijuna dolara i odmah nakon potpisivanja ugovora osigurao te nebodere na sedammilijardi i dvjes-
to milijuna dolara, dvostruko više nego što su ti neboderi prije napada na njih bili osigurani. Magičan posao, doista,
jer je lukavi Larry nakon rušenja Blizanaca zaradio u taj isti čas otprilike tri i pol milijarde dolara. Zgrade su dotad bile
osigurane na relativno malu svotu, možda i zbog toga jer su njihovi konstruktori tvrdili da su tako izgrađene da mogu
izdržati uragane, potrese i mnogostruke udare Boeinga 707, koji je u vrijeme izgradnje Blizanaca bio najveći putnički
avion na svijetu. Prema tome samo tri mjeseca nakon osiguranja na tu basnoslovnu sumu od sedam milijardi dolara
te zgrade su srušene. Tko je na kraju raspodijelio tu svotu s unajmljivačem tih dvaju nebodera Larryjem Silversteinom,
možda je samo prozirno retoričko pitanje!
Dakle, 11. rujna te iste 2001. u svaki neboder zalijeće se po jedan Boeingov avion (zgodna podudarnost: prvi
avion koji se zalijeće u prvi neboder WTC-a je na letu broj 11), ali ne Boeing 707, koji je već gotovo izvan upotrebe,
nego moderni Boeing 767, a južna zgrada se nakon 56 minuta i sjeverna zgrada nakon 102 minute trajanja tih
veličanstvenih prizora ruše u slobodnom padu potpuno
simetrično
k svojim temeljima u roku od deset sekunda. To
znači, naravno, da se ruše identično gravitacijskom kolapsu. Nevjerojatno! Nešto tu nije u redu, definitivno nije u redu,
trese mi se mozak kao i onda kad sam u veljači te u svijetu čuvene 2001. godine (čudne li koincidencije!) leteći s Tinom
iz New Yorka noćnim letom za Frankfurt prošao kroz iznimno gadne turbulencije nad Atlantikom.
(Te povijesne godine Tina i ja smo iskoristili sedam preostalih dana godišnjeg odmora i bili na turističkom
obilasku New Yorka. U živom sjećanju mi je naš smijeh kad smo popunjavali vizu odgovarajući na pitanje ‘’Jeste li