Matica Hrvatska :: Sisak

O IZLOŽBI:

Božidar Škofač u svom likovnom opusu obrađuje pejzaže Pokuplja, Posavine ,Turopolja i sela Letovanić u kojem je rođen i u kojem živi. Tematika koju obrađuje u svojem slikarstvu nalazi u prostoru oko sebe ili ga se prisjeća.  Raspon tema u kojem varira razigranost, bogati kolorit i jednostavnost kazivanja uključuje i simboliku  pa odlazi  u domenu apstraktnosti.

To bi bila nostalgija za minulim!

Održavanjem Tridentskog koncila (1545.- 1563.) i odlikama koje je taj veliki koncil donio održale su se sve do danas. Za povjesničare umjetnosti je presudna  25.sjednice tog koncila koja govori o umjetnosti, poštivanju svetaca, njihovih relikvija i slika do  kanoniziranja novih svetih ili pak izvršavanja standardnih postupaka unutar crkve- vizitacije i osnivanja novih župa. Taj proces koji je nastupio po završetku koncila brzo se širio tada poznatim svijetom , pa je tako stigao i do nas.  Poseban naglasak se stavlja na pučku pobožnost. Grade se kapele, križevi krajputaši, procesije u čast Blažene Djevice Marije, oživljavaju se tada već pomalo zaboravljeni sveci(sv. Barbara, sv.Florijan,  sv. Fabijan i Sebastijan) , a ujedno se veličaju novi ,svježe kanonizirani tzv. milosrdni sveci( sv.Terezija Avilska, sv. Ivan Nepomuk , sv. Franjo Ksaverski i dr.).

U duhu protureformacijske obnove, u drugoj polovici 18. stoljeća koje je stilski vezano za zreli i kasni barok  zaslugom zagrebačkih kanonika  i nekih drugih mecena upravo većina ovih oltara koje nam umjetnik interpretira smješta se u navedene sakralne objekte. To je bio snažan proces.  Pobožnost koja se odvijala u tim veoma skromnim kapelama i crkvama odjednom je postala veoma stvarna i čvrsta . Stajati ili moliti se pred tom eksplozijom boje i svijetla, kipova umiljatih crta lica, bogatog izrezbarenog drva i niza drugih dekorativnih elemenata optočenog pozlatom, slika koja potpuno ispunjava sve plohe interijera kapele pobuđuje jednu posebnu duhovnost i  zbliženost s svecem kojem je kapela posvećena. Baroknom čovjeku jedino je razumljiv potpuno ispunjen prostor.!

U novijoj fazi svog slikarskog opusa( iako je on oduvijek u različitim oblicima prisutan) umjetnik Božidar Škofač koncentrirao se na efekt boje, slobodni duh i impresivni ugođaj.

Kao nadahnuće tu je prisutna religiozna tematika, odnosno drveni oltari drvenih kapela  Pokuplja, Posavine, Turopolja. Većina oltara izuzetno su kvalitetni radovi visoke umjetničke vrijednosti, najčešće rad stranih majstora od kojih su neki kratko bili nastanjeni u Zagrebu.[1]  

Unutar Škofačeve kompozicije oltari su kao samostalni objekti ali sa pridruženom kapelom u kojoj se nalazi dotični oltar, odnosno okolišem, raslinjem, pobožnom ženom pod raspelom ili plesom. Umjetnik otkriva trenutačno stanje atmosferskih prilika, poput osunčanosti ili tmurnog neba. Sublimirajući ranija iskustva, on je ovdje koloristički snažan, poput interpretiranih oltara, slobodan u gradnji oblika i insistira na autentičnom ugođaju.

Smatra da je potrebno  dosljedno sprovesti komunikaciju između viđenog i doživljenog, odnosno autor poseže za interpretacijama kojima tumači stvarno stanje i vlastitu intimu. Pojedina rješenja  dovedena su do istančane detaljizacije, a u nekima briše nevažno da bi naglasio bitno. U nekim rješenjima javlja se težnja za pročišćavanjem pa su oblici svedeni na jednostavne obrise, izgubljene u davnoj prošlosti, a opet svi ti rokoko elemente, vitice ili denti sa visećeg zastora koloristički su bogati i bore se za opstojnost. Bez sustezanja može se reći da Škofač gradi vlastitu oltarnu palu.

Ciklus kojim nam se Božidar Škofač predstavlja nadogradnja je opusa u kojem se pokazuje ponovno i kao revan istraživač. Sve je te kapela posjetio i vidio te oltare. Oni  i danas 250. godina kasnije izazivaju onaj isti snažni vizualni i pobožni efekt, razlog zbog kojeg su i nastali.

Jurica Škofač

Božidar Škofač rođen je 1950. godine u pokupskom selu Letovaniću, gdje i danas živi u intimi svojih drvenih kuća (čardaka), baš na onom mjestu gdje Kupa u širokom luku dodiruje selo. Profesor zemljopisa i biologije u mirovini crta od malena, slika intenzivno zadnjih dvadesetak godina. Preferira ulje i akril te crtež ugljenom. Do sada je izlagao na dvadesetak samostalnih i stotinjak skupnih izložbi. Sudjelovao je u radu mnogih likovnih susreta i kolonija. Član je likovnih udruga HLD u Zagrebu, SULIKUM u Sisku i PETRIART u Petrinji.