Matica Hrvatska :: Sisak

BORIS VRGA

SLAVO STRIEGL U DJELIMA IVANA NOVAKA

        Da su figura i portret najkompleksniji temati u likovnoj umjetnosti, odavno je poznato likovnim stvarateljima. Tim više, jer uspješan prikaz neke ličnosti,  ne podrazumijeva samo njeno fizičko oblikovanje, već i proniknuće u bit njezine egzistencije, u cjelokupnost njezine fizičke i psihičke pojavnosti. Tim prije, treba odati priznanje mladom umjetniku Ivanu Novaku na pokušaju da prikaže lik sisačkog umjetnika Slave Striegla u čak četiri medija: slikarskom, crtačkom, grafičkom i kiparskom.

        Poznat kao 'dobar duh' grada Siska Slavoljub Slavo Striegl (Sisak, 1919.- Sisak, 2014.) zadužio je svoj rodni grad brojnim likovnim djelima u kojima je uvjerljivo fiksirao, kako njegove amblematične urbane biljege i tipičnu atmosferu koja ih oplahuje, tako i njegove ljude, bilo kao pojedinačne portrete, bilo do nivoa siluete apstrahirane i stilizirane aktere raznih žanr  - scena tipičnih za sisački ambijent.  Osobit ugled u suvremenom hrvatskom slikarstvu stekli su njegovi sintezni i fluidni akvareli te jezgrovite animalističke studije realizirane  u gotovo svim slikarskim i grafičkim tehnikama koje je ovaj likovni erudit dobro poznavao i sigurno prakticirao.

       Mada je Striegl realizirao brojne portrete i figuralne studije, on sam, rijetko je bio model drugim umjetnicima.  Stoga nam je odista zanimljivo razmotriti načine i pristupe koje je u prezentaciji  Strieglove osobe eksplicirao Ivan Novak. Kako je Novak po svom akademskom obrazovanju grafičar, to je  posve prirodno da nas posebice intrigira njegov autorski postupak  u ovoj likovnoj disciplini. Pogotovo stoga što je Strieglov lik  bio tema njegova diplomskog rada kojega je 2010. obranio na zagrebačkoj Akademiji za likovnu umjetnost.  Riječ je o četiri grafička lista realizirana u tehnici drvoreza u boji  koje je Novak po prvi puta izložio još 2011. u prostoru sisačke Narodne knjižnice i čitaonice.

        Obrazlažući posjetiteljima zašto je baš Strieglov lik odabrao za temu svoga diplomskog rada, Novak je u katalogu ove izložbe istakao da je to učinio „ponajviše zbog širine spektra njegovog likovnog opusa i likovnog senzibiliteta; zbog njegove posebnosti u likovnoj umjetnosti i onog stupnja slobode poteza olovke i kista koju bih u nekoj mjeri i sam želio postići; zbog uživanja i divljenja prema njegovom odnosu spram stvaranju djela; zbog momenta koji se javlja dok stojim pred njegovim djelom i ostajem zatečen, s osmijehom na licu, tolikom složenošću, a opet tolikom jednostavnošću, smionošću, profinjenošću i istančanošću njegovih likovnih formi.“

       Sukusirani na četiri ikoničke varijacije Strieglova lika, drvorezi nose nazive: Dolazak, Ruke, Glava i Odlazak. Kao predložak za ove realizacije, Novaku su poslužili istoimeni predlošci rađeni u tehnici ulja na platnu koji prikazuju blago pognutu Strieglovu figuru s prednje i stražnje strane, njegov dopojasni portret i na leđima sklopljene ruke.  Treba naglasiti kako je broj crtačkih, grafičkih i slikarskih predložaka za realizaciju Strieglova lika bio osjetni veći, no iz serije od 34 rada iz ciklusa Šetnja s Strieglom (2008.), Novak je izabrao upravo ove četiri uljane slike, budući da one svojom specifičnom izražajnošću i sadržajnim konceptom najbolje prezentiraju ono što je autor prepoznao kao individualizacijske likovne odlike Strieglova životnog duha  i osobnosti.

        Može se slobodno reći kako su svi ovi višebojni drvorezi zapravo inspirirani Strieglovim svakodnevnim šetnjama uz rijeku Kupu,  koje su mu, kao što je poznato, predstavljale poseban užitak. Drvorezi Dolazak i Odlazak, svedeni na prikaze cjelokupne figure en face (sučelice spram gledatelja) i reverzno (leđima prema gledatelju), najavljuju njegovo prispijeće i napuštanje omiljene šetnice (koja se danas i naziva po njemu),  dok su na drvorezima Glava i Ruke kompozicijski akcenti postavljeni na crte lica i karakterističnu gestu ruku s isprepletenim prstima na leđima koja u komunikološkom smislu sugerira opuštenost i zamišljenost modela čiju kompozicijsku strukturu učvršćuje ekonomičan i čvrst obrisni lineament. 

         Dakako, u pitanju su realistički prikazi Strieglove figure i lika, svedeni na metodičnu prezentaciju njegove tihe ćudi i povučenog karaktera, suzdržane prirode i samozatajne osobnosti lišene taštine i želje za samopromocijom.  Nemimetičnost kromatskog registra i nanošenje nereferentnih boja na grafičku plohu u funkciji je simbolizacije modela i njegove transformacije u nadvremeni znak s jedne strane i luminističkog potenciranja njegovih psiholoških stanja i emocionalnih podtekstova, s druge.  Spomenutoj ekspresivizaciji  lika doprinosi i vibrantnost duktusa posebice prezentnog  na prikazu epiderme Strieglova staračkog lica i ruku, čemu doprinose i strukturalni elementi drvene matrice  koja svojom godovnom strukturom dinamički afirmira slikarsku plohu. Štoviše, interslojevni pomaci kromatskih vrijednosti i duktusne vibracije,  narušavaju plošnost prikaza i kontemplacijsku mirnoću lika te stvaraju iluziju njegova kretanja.

        Poznat kao autor koji istražuje i kreativno participira i u drugim umjetničkim medijima kao što je skulptura u raznim materijalima (drvo, terakota, gips, prokrom, cigla, bronca i dr.), Novak je aplicirao i na  Natječaju za izradu urbanističko - likovnog rješenja spomenika Slavi Strieglu na potezu Šetnice Slave Striegla u Sisku (2016.).  Njegov prijedlog genealoški se nastavlja na one ikoničke aspekte Strieglovog bića koja su inicirana navedenim slikarskim i grafičkim realizacijama. Vodeći računa o kontekstu u koji Strieglova figura treba biti smještena, on je koncipirao stojeću figuru čija impostacija kao da predstavlja predah u slikarevoj šetnji izazvan zagledanošću u rijeku Kupu ili pak razgovorom s čovjekom - prolaznikom.  Tu situaciju nije mogla narušiti ni činjenica da je Novakova figura malim kružnim postamentom izdignuta iznad pješačkog partera šetnice.

       Premda je figura realizirana u kiparskom mediju,  ona je u biti svedena na Strieglovu figuralnu i fizionomijsku bitnost, dokazujući kako Novaku nije stran ni vizualni jezik skulpture kojim je na primjeren način materijalizirao Strieglovu fizičku pojavu i one psihičke fenomene koje fizičke značajke njegove pojave (tijelo, stav, portretne crte, osobene geste, ruke i dr.) vizualno emitiraju.

        Zaključno, može se reći kako  vizualno - estetski dotjerani i kultivirani Novakovi artefakti na temu Strieglovog lika predstavljaju vrijednu pluralnu sintezu fizičkih i duhovnih aspekata Strieglove ličnosti i zrače energijom njegova lika. Kao takvi, oni doprinose održavanju žanra portreta i figure u našoj likovnoj suvremenosti. Održavajući spomen na umjetnika, koji predstavlja jednog od stupova sisačke kulture, vrijedan su autorov hommage stotoj godišnjici njegova rođenja.

Ivan Novak rođen je 1985. u Sisku. Nakon završene Škole primjenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, upisuje 2004. godine Grafički odjel na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. 2008. godine realizirao je javni umjetnički rad ‘Le Coq’, Villa Fleck, parc de mauriac, Ingersheim. 2010. godine je diplomirao u klasi prof. Nevenke Arbanas, s radom posvećenom sisačkom slikaru Slavi Strieglu. Do sada je izlagao na brojnim samostalnim izložbama u Hrvatskoj i izvan nje te je sudjelovao na preko trideset skupnih izložbi. Osim u grafičkim tehnikama, radi i u ostalim likovnim tehnikama. (pre. Sisak info)