Matica Hrvatska :: Sisak

Stat crux dum volvitar orbis

Svećenik Alojzije Petranović bio je dugogodišnji prijatelj i suradnik Ogranka Matice hrvatske Sisak kako u nakladničkoj djelatnosti  tako i od srca podržavajući glazbene programe koje je Matica organizirala: Dani rane glazbe, Dani glazbe Miroslava Miletića i niz koncerata za koje je otvorio vrata  Crkve Uzvišenja sv. Križa.

Objavio je knjige poezije Uz put i  Na putu koje je ilustrirao akademski slikar Slavo Striegl. Striegl i on bili su bliski prijatelji pa je Petranović  u pjesmi Ptiček Slavićek zapisao „ U zoru se javlja/sve nas pozdravlja./Želi nam dobro jutro, dobar dan!“  

Matica hrvatska Siska objavila je i  knjigu U svjetlu Križau koja je skica za njegovog životopis, u njoj se mogu pronaći njegove propovjedi, poslanice,razgovori  a sve je to naznaka njegova duhovnog života.

Blag i pravedan, znajući  i ukoriti kad je bilo potrebno uvijek se zauzimao za naš Sisak, domovinu Hrvatsku  a posebno za potrebite. Njegove utješne riječi umirivale su mnoga srca i duše vjernika ali i onih koji to nisu.

Njegovo svećeničko zvanje nije bilo nimalo jednostavno, više bi mogli kazati bilo je ono borba za duhovnu  i kulturnu obnovu Siska. Bila je to borba za proglašenje sv. Kvirina zaštitnikom  grada Siska, borba za njegovu mučeničku crkvu.  Predrasude socijalističkih vlasti ponekad su ga gurale i do ruba ponora do pokleknuća no Petranović je uvijek znao nositi svoj križ, strpljivo do postignuća viših ciljeva.   

Prečasni  Alojzije Petranović rođen je 18. lipnja 1934. godine u Gornjoj Jelenskoj. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1961. godine u Zagrebu. Bio je kapelan u Gornjoj Stubici (1962.-1964.), župnik u Gori (1964.-1973.)i u Sisku, Župa Uzvišenja sv.Križa (1973.-2004.). Neko vrijeme upravljao je župama Stari Farkašić. Šešinac, Sela sv. Kvirin i Pohoda BDM u Sisku. Bio je dekan Sisačkog dekanata.

Imenovan je počasnim kanonikom zagrebačkim (1994.) i začasnim kanonikom sisačkim (2012.)

Primio je Godišnju nagradu (1998.) i nagradu za životno djelo grada Siska (2003.)

Za kraj ovoga skromnoga sjećanja evo i njegove

Oporuke

Nad mojim grobom

gdje više neću biti ja,

vi slobodno bacite grudu

hrvatske zemlje,

koju sam volio

za koju sam živio.

Bogu hvala što ljubav mi je majka dala

za tu grudu zemlje,

koja mi neće biti teška

„jer lako se mrije

Kad se Bog i gruda ljubi“.

Nisam ovdje bez daha,

Uz ovo malo praha.

Ja vas čekam

U zoru sudnjeg dana

U Božjem zagrljaju.