Page 45 - Rijeci_2016_svibanj_4_digital

Basic HTML Version

40
riječi
kvirinovipoetskisusreti
kvirinovipoetskisusreti
KOLOSJECI VLAKOVA
Kolosjeci voze gradove prema gradovima
i razapinju bijela jedra cijeloga svijeta
Kolosjeci se kotrljaju poljima pokraj veselih cesta
pokraj njih padaju zvijezde i rijeke u šume i na oči
putnika
pokraj njih mjesec se nadima u oblacima
zemlja se rasipa u daljine s kravama i pastirima
lokomotive zvižde u bunare neba i crne ralje mostova
u tube tunela u vratove gradova u legla sela
lokomotive voze ljude u susret ljudima
kasaju kotači i konji čelični hrzaju kolosjecima
i oluje putovanja ruše se u prostorima
i šume bale zraka po obalama šinja
Stanice njišu srca ljudima i grickaju njihova ispaćena
čekanja
Stanice žive pijanim satima i smiju se zvučnicima
voznih redova
Stanice su uboge odmaraonice u kojima se može
postati skitnica
u kojima se može naslikati zabrinuta lica
koja se gnijezde u osamljenost
Danas će ljudi putovati Sutra će ljudi otputovati
i doći
i proći pokraj sela u jamama zemlje među slamama
koje mirišu na goveda i mlijeko iz debelih vimena
Kolosjeci se nude vlakovima kao krovovi golubovima
a vlakovi raspremaju ljudska srca na iščekivanja
i oblače ih u pidžame vremena
vlakovi voze djevojčicu koja će prvi put posjetiti
tetku penzionerku u provincijskom mjestu
i bolesnika u sanatorij koji se nalazi među šumama
i starca sinu u uzburkani grad u kome gore velike
zapaljene oči svijeta
Vlakovi voze mala zatvorena pisma iz ljubavi i iz
službe
i zapečaćene pakete s njihovim zavidnim tajnama
Vlakovi upoznaju ljude nepoznate na svojim
dobroćudnim
klupama
Vlakovi nose na svojim ustima miris sunca
na bedrima čađave sape ugljena
Kolosijeci bježe kroz zemlju u zemlju
vijugaju padaju rastu sijeku se i peku na suncu
Dvije zmije koje podnose težinu i brzinu
goropadnih tijela
Dvije zmije koje ujedaju zemlju
i gmižu kvrgavom kuglom svijeta