Basic HTML Version
142
riječi
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
SAT I UDOVICE
Tanjuri su putnici. Klize, odmiču kosinom stola
dok jedemo raclette u Niederdorfu
9
,
no mi ih uporno vraćamo na isto mjesto.
Kiša koja ne pada usnula je infekcija
na strmini neba.
Usnuo mi je glas pa ne izgovorim: sati su ladice.
Ali vrijeme još nije usnulo, umrlo.
Pa ipak nasljeđujem sve više ladica kao da se
negdje neprestano čitaju njegove oporuke.
Mrtav je samo sat, njegova sam udovica.
Moj muž, konobar i kuhar njegova su udovica.
Dok jedemo raclette u Niederdorfu,
majka u Požegi počinje kuhati grah.
Spušta sparinu umjesto rebra u lonac.
PTICE
Lome kamen u mužarima Zemlje
i njegova nevjerojatno bijela krila
tuku u najfiniji prah.
Na Zemlji se i plete.
Rebrastim bodom u krajolikpulover
udjenuta su žuta stabla, zaraza.
Eno neodlučne rijeke, vidi je kako vijuga
,
prodire nečiji glas zajedno s hladnim valom
zraka sa zapada.
Pomiče zavjesu i pratim hoće li ona poletjeti.
Zašto ne bi ako to može čak i stijena!
Eno snažne rijeke
, poveselila sam se
dva mjeseca kasnije na slapovima Rajne,
a potom u ženskomWC-u vidjela ugrušak krvi
koji je oblikom nalikovao ptici.
9
ulica u Zürichu