Basic HTML Version
118
riječi
kvirinovipoetskisusreti
kvirinovipoetskisusreti
Romeo Mihaljević
Romeo Mihaljević rođen je u Našicama, 1971. godine. Objavio je četiri zbirke pjesama te je primio više pjesničkih nagrada.
Poezija mu je izlazila u različitim časopisima: Književna revija, Republika, Vijenac, Libera, Zor, Europski glasnik, Riječi, Poezija...
Povremeno prevodi suvremeno slovensko pjesništvo.
Tri pjesme u prozi
1.
Tog jutra, prikaza u kaputu od ožiljaka i prašine, imala je prvo ukazanje. Posrebrenim govorom
povukla je crtu između onoga prije i nastupajućeg.
Glas rođen iz tame paprati pjevao je o novom poretku predmeta.
Isprekidana povijest osjeta, neko zujanje i tupi stablasti odjek.
Sve slike istovremeno, na praznoj cesti.
Ovo
ja
bez imena i konca što sniježi nad pustolinom.
2.
Na kraju će otići, potrebno je samo malo jutra, svjetla, dana, sve košnice, plastovi sijena, žuta cesta što zavija prema
kamenolomu, okamine rečenica da pogode u lice, u izblijedjele konture dolazećeg prokletstva, upamćene ilustracije na
knjizi iz dubine vremena, ugljenasto noćno utješno, sve u jednom komadu, jednom glasu, u dahu.
3.
Pjesma je drvorez iz XV. stoljeća.
Purcellov Kralj Arthur i sasušen trag hibiskusova čaja porubljuju jutarnji sat.
Napisano postaje tek predgovor nerečenoga, brižno zapisan opis zbilje kao okamina šutnje. Naši glasovi, na rubu čujnosti,
poput gibanja rujnog otočnog bilja za bure, uvlače se pod napuklo staklo, srastajući sa slikom.
I nije taj pogled ka jedrenjaku na pučini jedini sadržaj prizora.
Ostaje bespoštedna činjenica odsutnosti, predmet bez sjene, riječi bez glasa.